Da li Bog ima miljenike?
Bog nije fer?
Drugi deo veb serijala
Ova stranica na English, German, (nemačkom) Romanian, Indonesian (indonežanskom)
Ipak, ne možemo biti pojedinačno i strasno voljeni ako naša individualnost bude zanemarena i ako se Bog prema nama ophodi kao da mu nije stalo do naše jedinstvenosti. Naše potrebe, naše sposobnosti i naši snovi se značajno razlikuju. Ako otac podjednako voli svoje troje dece, prinuđen je da ih različito tretira, u skladu sa njihovim različitim potrebama. Ćerka koju sport ne zanima preterano i koja ima potencijala da postane sjajan umetnik želi iskustva i obuku koja je značajno drugačija od iskustava i obuke njenog brata koji teži ka tome da postane profesionalni sportista. Opet, njenom mlađem bratu koji se ne oseća dobro potreban je drugačiji tretman.
Različito postupanje nosi rizik da deca pogrešno zaključe da Otac ima miljenike, ali dobar roditelj mora biti spreman na bolno iskustvo trpljenja besa svojih voljenih dok radi ono što će na kraju za njih biti najbolje.
Pavle je o vođama i velikim imenima u ranoj crkvi napisao sledeće:
Dopustite istini da vas preplavi: apostol je pisao o takozvanim stubovima crkve, uključujući Petra, Jakova i Jovana (Galatima 2:9). Božanski inspirisan da objavi da Bog nema favorite - pričajući, na umu je imao Isusove najbliže prijatelje.
Probajte drugačiju verziju:
Još jednom, dok se podsećamo da je inspirisani pisac pričao o apostolima svrstanim u rangu sa najvećim vođama koje je crkva ikada videla a kojima je darovano najviše duhovnih poklona:
A kad je ovaj veliki apostol u pitanju? Pavle je Korinćane podsetio da je propovedao Isusa kao Gospoda a o sebi je pričao kao ne samo o Hristovom sluzi već kao o njihovom podređenom/sluzi. (2. Korinćanima – obratite pažnju i na 1. Korinćanima 3:4-7)
Istaknutost u crkvi – čak i istaknutost po Božijem određenju - ne implicira istaknutost u Božijem srcu. Čak ni apostolstvo nije izuzetak kod ovog nepromenljivog pravila.
Da li sažaljevamo pogrešne ljude?Da Bog ne bi bio fer potrebno je da ima ljudi koji su nepravedno tretirani. Gde možemo pronaći takve ljude? Zavirivanje kroz zavesu smrti bi nam pružilo neverovatno drugačiji pogled na to koga bi mogli da sažaljevamo i koliko pravedno su ljudi tretirani. Godinama, ljudi su gledali kako Lazar vene na kapiji bogatog čoveka, preklinjući za ostacima hrane. Ali nisu mogli da vide bivšeg bogataša kako provodi večnost preklinjući Lazara za kap vode. (Luka 16:19-31). Iako svi mi ne zaslužujemo ništa više do večnosti u paklu, Lazar nije zasluživao siromaštvo ništa više nego što bogataši zaslužuju siromaštvo. Tako je ovo bilo ispravljeno i na kraju su privremene teškoće Lazaru obilno nadomeštene. Međutim, bogati čovek je imao priliku da bude darežljiv, ali je umesto toga trošio novac samo na sebe. On je više od Lazara zaslužio da bude prosjak. I upravo tako se sve završilo. Nepromišljeno je od nas da kritikujemo scenario koji piše Bog pre nego što pročitamo iznenadni obrt na kraju. Mnogo od dobrih i loših stvari koje nam se događaju na ovoj planeti nismo zaslužili, ali kada veo sa savršenstva Božijeg plana bude potpuno skinut, svaka usta će utihnuti. Biblija najviše i najbolje otvara oči. Šokira nas otkrivenjem da se stvarnost spektakularno razlikuje od naših površnih utisaka. Deklariše da su iskušenja, iako po svojoj prirodi veoma neprijatna, razlog za radost, a ne za tugu. Ranije sam mislio da je u Bibliji pisalo, ‘Radujte se iako su iskušenja tragedija.’ Napokon, počeo sam da obraćam više pažnje na kontekst i otkrio da zapravo piše nešto zapanjujuće različito. Ne piše ‘Radujte se uprkos iskušenjima,’ već ‘Radujte se zbog iskušenja.’ Govori, ‘Iskušenja su Božiji dar. Napravite žurku kada stignu teška vremena jer su ona kao uzbudljivo unapređenje na poslu, samo neizmerno bolja. Teška vremena uvećavaju vaš duhovni status, vaš doprinos Kraljevstvu i vašu duhovnu platu. Razvijajući vaš karakter, teška vremena čine većom vašu večnu nagradu kao i vašu sposobnost da postignete stvari od večnog značaja. (Stihovi). Bog Biblije nas ne moli da tražimo čuda nego da tražimo mudrost. Njegova čežnja nije da nas koristi kao laboratorijske miševe na kojima će učiniti čuda kako bi pokazao svoju moć. Naprotiv, On želi da nas počastvuje za čitavu večnost udelivši nam svoju mudrost. Velika je iluzija da su hrišćani koji prolaze kroz teška vremena nepravedno tretirani. Zapanjujuća stvarnost je da ovi ljudi zapravo dobijaju neprocenjivi bonus. Ovo je zbunjujuće kao tvrdnja da je žrtva kojoj su isekli grudi i zgrabili srce blagoslovena. Neznalica u to nikada ne bi poverovala. Samo bi onaj ko shvata da je osoba podvrgnuta operaciji koja spašava život razumeo da je prividna okrutnost uistinu veliki blagoslov. Isto tako, mi smo obično prevelike neznalice i previše fokusirani na život sa ove strane groba da bismo razumeli duhovne blagoslove.
Blagosloveni????Ključni deo Isusovih propovedi bilo je učenje da će trenutne nejednakosti biti ispravljene u životu što dolazi - toliko da će nas ostaviti bez daha. Luka 6:20-26 Isus baci pogled na svoje učenike pa reče: Blaženi ste, siromašni, vaše je Carstvo Božije. Blaženi ste, vi koji ste gladni sad, vi ćete se nasititi. Blaženi ste, vi koji plačete sad, vi ćete se smejati. Blaženi ste kad vas ljudi omrznu . . . zato što pripadate Sinu Čovečijem, . . . jer, gle, velika će nagrada vaša biti na nebu. . . . Ali teško vama bogatima, jer već imate utehu svoju. Teško vama koji ste siti sad, jer ćete ogladneti. Teško vama koji se sad smejete, jer ćete tugovati i plakati. Teško vama kad stanu svi dobro govoriti o vama, jer su tako činili i lažnim prorocima ocevi njihovi.’ (Moje isticanje.) Kakvo izjednačenje! Oni koje sažaljevamo jer izgleda kao da su nepravedno tretirani su upravo oni koje Bog naziva blagoslovenima, i oni kojima smo u iskušenju da zavidimo zbog svih prividno Bogom danih privilegija su zapravo oni koji su u najvećoj opasnosti od Božijeg suda. Iz perspektive večnosti, oni koji izgledaju kao da su dobili sve olakšice imaju kvote protiv njih, a oni koji izgledaju kao da se s njima nepravedno postupa su oni sa najvećom šansom za duhovni uspeh. Ovo me podseća na nešto što Sveto Pismo kaže o hrišćanima: 1. Korinćanima 12:22-25 Ne, nego su baš oni udi tela koji se čine da su slabiji, (naročito) potrebni, i koje (ude) na telu držimo za manje plemenite, te više poštujemo, i naši nepristojni (udi) imaju veću pristojnost, a naši pristojni (udi) ne trebaju toga. Ne, Bog složi telo i manjem (udu) dade veću čast, da ne bude nesloge u telu, nego da se udi složno brinu jedan za drugoga.
Ganut je onima koji su odbačeniSkoro u svakom delu Svetog Pisma nailazimo na ovo učenje. Kao što sam pisao u prethodnim tekstovima: Ako svetu izgledate beznačajno, to samo pojačava Božiju želju da vas visoko uzdigne. Ova uobičajena tema Svetog Pisma vredna je dubljeg ispitivanja. (primeri). Setite se rođenja Spasitelja. Vođe, učitelji, teolozi i sveštenici su toga bili nesvesni. Raj je vesti podelio sa pastirima na njihovim radnim mestima; sa starom Anom ograničenom na hram; (Luka 2:8-18; 36-38) i sa ‘mudrim ljudima sa istoka’. Poslednji po svoj prilici čak nisu ni bili Jevreji. Obični su ljudi bili ti koji su drage volje slušali ovog Čoveka (Marko 12:37 b). A iz njihovih je redova on ručno izabrao one koji će njegovom slavom zapaliti svet. Odabrao je tvrdoglave sa provincijskim akcentima, sakupljača poreza - neznatnog otpadnika na koga bi svaki građanin koji ima samopoštovanja pljunuo - i tikvane sa smradom riba na njihovim rukama punim žuljeva. Hrist je konstantno bio svestan nevidljivih ljudi, bilo da se radi o prezrenom sakupljaču poreza koji viri kroz lišće, ili nečiste žene koja se promalja kroz gomilu; ludak divljih očiju među kamenjem Dekapolisa, ili nesrećni usamljeni čovek kraj bazena; slep čovek koji se ne uklapa, invalid, ili gluvonem (Luka 19:2-9; 8:43-48; 7:11-15; 21:1-4, 8:27 ff; Jovan 5:2 ff). Umornom i gladnom Isusu, prijateljstvo sa prezrenom ženom - pružanje nade omraženoj Samarjanki koja živi u sramu - bilo je važnije od hrane. Oni koje je društvo odbacilo ganuli su njegovo srce. Izgleda kao da ste pri svakom malom delu ljubaznosti mogli pronaći religiozne ljude kako ključaju od prezira, i Isusa iz koga divljenje isijava. Skromna milostinja siromašne udovice (Marko 12:41-44), patetično pranje njegovih stopala od strane ulične žene (Luka 7:36-50), dečakovi sendviči od ribe (Jovan 6:9-11), su ga radovali. Marija je jednostavno sedela na podu s punom pažnjom usmerenom na njega. To je bilo dovoljno da ga ispuni hvalom. (Luka 10:39-42). Isus je bez izostanka šokirao svoje posmatrače izdvajajući za posebnu pažnju one koji su bili niko i ništa. Društvo je videlo prljavog prosjaka, mrlju u komšiluku koja izaziva gađenje, pogodnu priliku za teološku debatu. (Da li je ispravno lečiti subotom? Ko je zgrešio, on ili njegovi roditelji?) Isus je video vrednog primaoca njegove snažne ljubavi; dragoceno Božije delo prepuno lepote, dostojanstva i u mučnoj nevolji; nekoga za koga je vredno umreti. Gde je masa okrenula glavu, on je izlio svoje srce. Oni su videli prostituku; on je video buduću svetu ženu. Oni su videli kriminalca, on je video nekoga sa kim je čeznuo da provede večnost. Ljudi koje su izbegavali svi bili su upravo oni sa kojima je želeo da se sprijatelji. (Luka 23:39-43). Mase su pokušale da ućutkaju slepog Vartimeja, galamdžiju. (Marko 10:46-52). Podsmevali su se Zakheju, grabežljivom kepecu koji se nedugo posle toga izdigao nad njima iskazujući natprosečnu velikodušnost (Luka 19:2-8). Njegovi učenici su želeli da odguraju slinavu decu (Marko 10:13-16). Osporavali su hananejsku gnjavatorku čije ih je neprekidno dosađivanje dovodilo do ludila (Matej 15:23). Niko nije mogao pogoditi kome će idućem Isus ukazati čast. A bez izuzetka bio je to za ostale neki neprimetni gubitnik, ili neprijatna smetnja za koju su želeli da se negde skrije. Isus je došao da nam pokaže Oca. Danas, religiozan svet i dalje gleda u velika imena, dok Bog visoko ceni i sakuplja ‘nepoznate’. On sa uživanjem obavija njihovu jednostavnu službu večnim veličanstvom.
Sve doline će biti povišeneKroz čitav Stari Zavet vidimo da su ljudi iz tri ekonomski i društveno najugroženije grupe u tadašnjem društvu - udovice, siročad i imigranti, bili osobito bliski Božijem srcu (Stihovi). Biblija ponekad ljude bez ičega opisuje kao doline, a imućne kao planine. Zbog toga u njoj pronalazimo stihove poput: Isaija 40:4-5 Sve doline neka se povise, i sve gore i bregovi neka se slegnu . . . I javiće se slava Gospodnja, i svako će telo videti. . . . Manje poetična verzija: Luka 1:52-53 On moćnike sruši sa prestola i podiže ljude ponižene. On nasiti dobrom hranom gladne, a otera praznih ruku bogate. Izraženo uz dozu humora: Onaj koji je naduvan arogancijom pući će poput balona. Ona koja misli da se proždiranjem provlači bez posledica saznaće da će se šerpa eventualno isprazniti. Ljudi za koje pretpostavlja da su iza nje će videti kada njeno uživanje u ‘dobrom životu’ počne da opada. Moglo bi da bude prekasno kada ona eventualno bude shvatila da su se stvari izmakle kontroli i otišle u pogrešnom pravcu. Poenta je da iako oni naizgled deluju blagosloveno, svako ko se prikloni širokom putu lakog života, ko je sklon preteranom uživanju, biće ostavljen na vrlo značajan način. Značajno je da se dva citata iz Svetog Pisma iznad citirana odnose na Spasitelja. Slavna osoba koja izjednačuje jeste upravo Hrist i to će se dogoditi po Njegovom povratku. On će uspostaviti jednakost na kojoj Bog oduvek radi. 1. Samuilova 2:8 Siromaha podiže iz praha, i iz bunjišta uzvišuje ubogog da ga posadi s knezovima, i daje im da naslede presto slave. Jezekilj 17:24 I sva će drveta poljska poznati da ja Gospod snizih visoko drvo i uzvisih nisko drvo, posuših zeleno drvo i učinih da ozeleni suvo drvo. Ja Gospod rekoh, i učiniću. Jezekilj 21:26 Ovako veli Gospod Gospod: Skini tu kapu i svrzi taj venac, neće ga biti; niskog ću uzvisiti a visokog ću poniziti. Iznova i iznova, Biblija neprekidno insistira da će ponizni biti uzdignuti a ponosni oboreni. Ovo neprekidno ponavlja jer nije očigledno onima koji ne mogu da vide večnost.
Da li je onima kojima je lako, stvarno lako?Mi pretpostavljamo da su oni koji žive u luksuzu nepravedno privilegovani, a ipak, upravo su ovi ljudi u nepovoljnom položaju kada su stvari koje su zaista bitne u pitanju. Isus je objavio da uprkos tome što izgleda da je onima sa zemaljskim bogatstvima lako, njima je posebno teško da uđu u kraljevstvo raja i da budu blagosloveni njegovim bogatstvima (Matej 19:23-24). Da, u svakom momentu bi oni koji uživaju u zemaljskom komforu mogli odabrati da podele ono što imaju i postanu jednaki sa onima čije siromaštvo ih čini verovatnijim kandidatima za duhovno bogatstvo. Uprkos tome, onima za koje mislimo da im je lako, oslobađanje od zavisnosti od lakog života koja ugrožava njihovu večnost, predstavlja poteškoću. I zato, da li je bolje biti rođen bogat ili osiromašen? Krotki, ponizni, skromni će biti visoko uzdignuti. Oni koji su na našoj planeti prezreni jesu oni koji će u raju biti obavijeni čašću. Izgleda kao da oni rođeni u porodici potpuno posvećenoj službi i/ili sa najboljim teološkim obrazovanjem imaju znatne duhovne priviligeije ali je ipak Isus rekao da je lakše prostitukama i iznuđivačima ući u raj nego upravo onima sa svim ovim prednostima - svešteničkim glavarima i starešinama. (Matej 21:31b). Ispostavilo se da oni kojima zavidimo, nakon konačne analize, nemaju nikakvu prednost nad nama. Oni čiji je život krevet ruža trebalo bi da se nadaju da će ih neko trnje probuditi iz njihovog sna pre nego što bude prekasno. Neki hrišćani se bore sa toliko žestokim bolom i depresijom, da će primiti ogromne nagrade prosto zato što su ostali živi, umesto podlaganja iskušenju da izvrše suicid. U suprotnosti sa time, hrišćanin koji živi bezbrižnim životom morao bi da uradi nešto poprilično izvanredno kako bi bio ocenjen da zaslužuje tako veliku nagradu. Kada bi nam bile pokazane fotografije nedavno rođenih beba, ne bismo imali predstavu koje bi trebalo da nam bude žao. One koje izgledaju smežurano mogle bi da postanu najlepše. One koje plaču mogle bi da kasnije budu najzdravije i najsrećnije. One koje imaju blesavi izraz na licu mogle bi da ispadnu najinteligentnije. U odnosu na večnost, ono što vidimo u čitavom životu je ništa do jedna fotografija. Sve dok ne pređemo u večnost, nećemo znati koga bi trebalo žaliti.
![]()
Složenost životaZamislimo da Goran, Jovan i Zoran dobiju posao i imaju mogućnost da rade koliko god sati želeli. Svako je plaćen istom satnicom i može da učestvuje u doprinosu penzionom fondu koji isplaćuje neverovatnih deset hiljada procenata. Znaju da će nakon pet godina morati da žive od svoje penzije i da do kraja života više neće moći ništa da zarade. Goran provede pet blaženih godina, radeći po samo par sati neophodnih da podmire osnovne potrebe za taj period. Međutim, Jovan odrađuje mnogo više sati i troši svu svoju zaradu na luksuz. Zoran opet ima drugačiji pristup. On odrađuje više sati od Jovana, i živi od još manje novca nego Goran. Svaki dinar koji može da odvoji i sakupi ide u penzioni fond. Tokom tih pet godina, izgleda da Zorana, koji toliko rinta i živi siromašnim načinom života, treba žaliti. Ipak, kada odu u penziju, on će moći da uživa u luksuzu u svim godinama pred njim. Ostali, čiji su životi delovali zavidno dobro, suočiće se sa surovim životom poteškoća i gladovanja. Svaki trenutak na planeti je nepovrativa prilika da doprinesete svojoj večnoj penziji. Dohoci su toliko zapanjujući da su bukvalno van ovog sveta. Ipak, konačna isplata je bazirana isključivo na isplatama u ovom životu. Tako, bez obzira na kratkoročne utiske, oni koji su se provlačili kroz život, ulažući veoma skromne napore za Božije kraljevstvo, su u ogromnoj neprilici. Ka izobilju su krenuli oni koji su prigrlili požrtvovanost i poteškoće. Sveto Pismo naglašava ono što svaki trkač zna: nije bitno gde smo na početku trke, već gde se nalazimo kada se trka završila. Ne samo da ima onih čiji je start tako obećavajući, a ipak iskliznu, ima onih čiji kraj posmatračima deluje uspešno, samo da bi bili diskvalifikovani. Dok vidimo samo deo slike, ništa ne deluje nepravednije od toga da neki ljudi izgledaju kao da su život počeli s mnogim povlasticama. To liči na trku na četiri stotine metara na Olimpijskim igrama. Neki atletičari krenu mnogo ispred drugih jer je kružna staza u pitanju. To ne izgleda fer. Dugo vremena izgleda da ovi ispred nepravedno imaju prednost, ali se do kraja trke sve savršeno izjednači. Naravno, trka života je neizmerno kompleksnija od toga. Trka života je najčudniji događaj na svetu, sa najvećim nagradama i penalima koje se mogu zamisliti. Zamislite traku sa ljudima svih godina i različitih sposobnosti, koji se takmiče na istom događaju. Neki imaju tela veličanstvenih atletičara. Neki su bolešljivi. Neki imaju samo jednu nogu. Par njih nema nijednu. Neki prokopavaju put kroz sneg do kolena, neki moraju da probiju put kroz maglovitu džunglu, neki da se popnu na zastrašujuće planine, dok drugi trče što brže kroz negovane travnjake. Neki moraju da pređu ogromne daljine. Par ima samo par koraka. Čitav događaj deluje isuviše apsurdno haotično da se nazove trkom. Većini posmatrača deluje kao najnepravednije takmičenje ikada održano. Međutim, ono čega su nesvesni, jeste da je baš svaka varijabilnost, do najsitnijih detalja, pažljivo procenjena pri Sudijinom ocenjivanju svakog od više milijardi takmičara. Svaki takmičar je pažljivo posmatran i količina uloženog truda i pretrpljenog bola pažljivo je izmerena, i upravo na osnovu ovih merila su ocenjivani. Ovakvo bodovanje je toliko izvan granica ljudskog intelektualnog kapaciteta, ali je Sudija božanstvo. Svaka prednost i svaki nedostatak su toliko genijalno uzeti u obzir da je na kraju način ocenjivanja postignuća svake osobe apsolutno pravedan i postignuta je potpuna jednakost. Osim ako ne budu diskvalifikovani jer nisu posvetili svoje živote i sudbine Isusu Hristu, svi učesnici osvajaju glavnu nagradu – večnost u veličanstvu Božijeg prisustva. Naknadne nagrade zavise od vernosti osobe, u zavisnosti od individualnih okolonosti, prilika, prirodnih sposobnosti, i tako dalje. I ovde oni za koje je sve vreme izgledalo da su propustili mnogo toga pronalaze obilnu nadoknadu, dok se oni koji su naizgled bili razmaženi, suočavaju sa snažnim šokom, osim ako nisu bili natprosečno nalik Hristu u načinima na kojima su postupali sa svojim privilegijama. Isusovim rečima, ‘Kome je god mnogo dano, od toga će se mnogo i tražiti, i kome je mnogo povereno, od toga će se još više iskati.’ (Luka 12:48), i ‘Ali će mnogi koji su prvi biti poslednji i mnogi poslednji biće prvi.’ (Marko 10:31). Kao u svakoj trci, oni koji su dobro počeli treba da budu ocenjeni ne na osnovu toga, već prema tome gde se nalaze pri završetku trke. Iako je apostol Pavle uradio toliko mnogo, morao je da napiše, ‘nego mučim telo svoje i pokoravam ga, da ne bih kako ja, koji sam drugima propovedao, sam rđav ispao.’ (1. Korinćanima 9:27). Neki od nas misle da je nepravedno što se način na koji završimo toliko uzima u obzir. Da li bi sav početni trud, u ranijem delu života, trebalo da bude zanemaren ako osoba kasnije skrene s puta? (Ovo je snažno izraženo u Jezekilju 33:12-20.) Oni koji su na početnim fazama u prednosti imaju šansu da budu u prednosti na kraju. Štaviše, što je više vremena proteklo, to se istinski karakter osobe više otkriva. Osoba koja je bliska sa Bogom a zatim se ohladi, zaslužuje da bude oštrije tretirana, jer je okrenula leđa mnogo većem oktrivenju i razumevanju koje nespašena osoba nema. Od osobe koja ima mnogo, mnogo se i traži. Na Konačnom Suđenju, iskusićemo kulminaciju Božijih planova za savršenu pravednost, ma koliko naš položaj u trci života delovao nepravedno. Osim ako se oni kojima je poveren lak život toliko istaknu da premaše barijere bola u svojoj misiji donošenja slave Bogu, ne mogu očekivati da budu nagrađeni kao oni koji su se u ovom životu pobedonosno rvali sa bolom koji ih je pritisnuo.
Kako bi bol ikada mogao da se isplati?Ali kako bi iko ko je zastrašujuće patio mogao primiti adekvatnu nadoknadu? Znamo da su napadi malaksalosti u zatvoru apostola Pavla bili prošarani sa aktivnostima koje su više stimulisale, na primer, pet prilika u kojima se pod maksimalnim brojem šibanja kod Jevreja teturao, i tri prilike u kojima je bio mučen ostalim telesnim kaznama. Njega su toliko žestoko i neumorno gađali kamenjem da se za njega pretpostavljalo da je mrtav. Ako se plašite letenja a nikada niste imali avionsku nesreću, odvojite par trenutaka da razmislite o Pavlu. U danima pre plutajućih prsluka, signalnih raketa, radija i aviona koji tragaju za nestalima, on je doživeo brodolom najmanje tri puta, od čega je jednom proveo skoro dvadeset četiri sata u vodi (2. Korinćanima 11:23-29). To je bila njegova zemaljska nagrada za želju da širi poruku ljubavi i spasi ljude od horora pakla. Da li biste rekli da je Pavle jedan od ljudi koji bi možda imali razlog da kažu kako je život bio nepravedan? A ipak, sa ovom svežom zapanjujućom listom patnje na umu, on je ovo mučeničko postojanje opisao kao laku, trenutnu nevolju koja nije dostojna poređenja sa rajskim nagradama. (2. Korinćanima 4:17; Rimljanima 8:18; obratite pažnju i na Matej 5:11-12). Pavle zvuči kao ludak. Izgleda kao da je sa druge planete zato što je upravo posetio drugi svet. Ali šta je sa milionima nas, koji, za razliku od Pavla, nikada nisu posetili raj? Kako možemo da zamislimo nagradu toliko čudesnu, koja potpuno guta i najužasnije zemaljske patnje, pa ih čak čini vrednim trpljenja? Ovo je toliko van našeg trenutnog iskustva, da u očajničkom pokušaju da nam pomogne u dobijanju makar maglovite predstave o ovome, Biblija često koristi porođaj kao primer. U svojoj agoniji pri prvom porođaju, mnoge žene postanu odlučne da nikada ne dobiju drugu bebu. Verovati da bi išta moglo biti vredno tolikog bola je neverovatno. Ipak, radost majčinstva taj bol čini vrednim podnošenja, toliko da bi gorko žalila ako bi joj kasnije bilo rečeno da će joj pređašnja želja da više ne rodi nijedno dete biti ispunjena. Bol je i dalje užasan, ali finalna nagrada ga čini tako isplativim, da ona zapravo bira da prigrli bol. Ali zašto bi neko uopšte morao da pati? Za odgovor, pročitajte ostatak ovog veb serijala.
(Još srpskih hrišćanskih stranica od istog autora)
|