Filozofske i teološke zagonetke načinjene toliko lakim da bi ih i dete moglo razumeti
Zašto? Zašto? Zašto? Zašto? Zašto? Zašto? Zašto? Zašto? Zašto? Zašto?
Ova stranica dostupna na English, French (Français), Portuguese
Život će, pre svega, ostati misterija i frustracija
sve dok ne budete razumeli srce i ciljeve
Boga koji, na kraju krajeva, ima kontrolu
nad svim stvarima koje dotiču vaš život.
Bog vas voli jer vas voli.
Voli vas, ne zbog onoga što možete učiniti za njega,
već zbog onoga što on može učiniti za vas.
Vi ste od beskrajne vrednosti
Onome koji je dao sve što ima
kako biste vi proveli večnost sa njim.
Kada razmišljamo o Božijim planovima za nas, imamo tendenciju da se fokusiramo na našu ulogu u Božijoj radnoj snazi. Ali, iako Svemogući ima svako pravo da vas tretira kao svog radnika, Bog ljubavi bira da bude ne vaš Šef, već vaš Tata/Mama. I kao najbolji mogući Roditelj, Gospod je posvećen vašoj dobrobiti. Njemu je pre svega bitna vaša ispunjenost i razvoj. Gospod ima planove službe za vas, ali su oni za vaše dobro, ne za njegov dobitak. (Nakon svega, Bog je dovoljan sam sebi). I koji god zadatak vam dodeli sa ljubavlju, on je samo mali deo njegovih sveobuhvatnih snova za vas.
Sve što Bog od vas zatraži da uradite je u vašem najboljem interesu. Božiji plan za vas se fokusira na vašu beskrajnu sreću i ispunjenost. Ovo ne treba pomešati sa kratkotrajnom udobnošću i radošću koja eventualno krene da slabi i ruši se. Kao i mala deca, koja misle da je sreća kad nemaju pravila i imaju beskrajne zalihe slatkiša, mi moramo još da odrastemo pre nego što budemo mogli da razumemo šta je zaista u našem najboljem interesu. Otkrićemo da mnoge od stvari za kojima sada vičemo, uopšte nisu bile ono što stvarno želimo. Suprotno tome, beskrajno znanje i mudrost Božija se fokusiraju na stvari oko kojih ćemo večno biti ushićeni. Zbog toga naši i Božiji prioriteti često nisu isti, iako i On i mi želimo našu sreću.
Neki ljudi koji nisu dobro promislili, zamišljaju da je Bog egocentričan jer od nas traži da ga slavimo i obožavamo. Stvari koje mi smatramo najvažnijim u životu grade plafon kad je naš lični rast u pitanju, naša dostignuća i čast. A biti zaokupljen sobom čini da se ličnost osobe osuši. Zbog toga vaš Gospod pun ljubavi želi da budete fokusirani na njega. Božija jedina želja je da se mi ponašamo mudro i nesebično, kao i On. Poput savršenog vođe, što On i jeste, od nas ne traži ništa što On sam ne bi uradio. U samom prirodi ljubavi – stoga, u samoj Božijoj prirodi – je da se fokusira na voljenu osobu. Baš kao On želi da vi budete fokusirani na njega, njegovi planovi se fokusiraju na vas kao da ste centar univerzuma.
Vaša ljubav Bogu znači više od svih dijamanata u beskrajnim galaksijama. I hvala je prirodan izraz ljubavi. Parovima slavljenje bez ikakvog truda silazi sa usana, dok kod svoje voljene osobe hvale njihove veštine, izgled, i tako dalje.
Da Bog želi robove, mogao bi u sekundi da stvori previše njih, da preplavljuju svaku planetu u univerzumu. Svemogući Gospodar univerzuma koji je samom sebi dovoljan čezne za vašim slavljenjem samo zato što vas beskrajno voli i ushićen je vama.
Zarad boljeg uvida u planove Boga koji kontroliše vaš svet, hajde da ukratko ispitamo pitanje koje frustrira i zbunjuje svakog hrišćanina pre ili kasnije: Zbog čega Bog ponekad dozvoli da izgubimo bitku sa iskušenjima? Mi želimo da budemo slobodni. Iskreno smo se molili da izgubimo interesovanje za greh. Naravno, u Božijem sopstvenom interesu je da odgovori na tu molitvu, a ipak, Bog odbija da nam podari čudesno izbavljenje. Zašto?
Intervjuisao sam veliki broj ljudi tokom rada na stranici o čudesnim izbavljenjima. Bio sam dosta zbunjen kada sam shvatio da je izgledalo kako je svako ko je iskusio takvo čudo i dalje bio zavisan od nečega – često je bilo pušenje u pitanju, ali ne uvek – što im je donosilo toliko sramote i stida, dok su nastavili da se spotiču u svojim pokušajima da pobede tu specifičnu naviku. S obzirom da mi je pomaganje ljudima da se oslobode saletajućih greha najvažnije, revnosno sam tražio Boga u vezi ove zagonetke.
Otkrio sam da postoje dva tipa božanskog izbavljenja od ropstva grehu. Postoji brzo izbavljenje koje jedva da zahteva trud od osobe, i postoji sporo izbavljenje, koje zahteva od osobe da sarađuje sa Bogom u dugotrajnoj, bolnoj borbi sa iskušenjem. Izbavljenje koje Bog izvodi sam je manifestacija Božije moći, i donosi mu veliku slavu. Međutim, izbavljenje koje zavisi od našeg učestvovanja, je manifestacija Božije ljubavi i mudrosti, i nama donosi večnu hvalu. Kod drugog tipa, Bog rizikuje da njegovo ime bude ocrnjeno kad god padnemo, i deli čast sa nama kada pobedimo. Kao ništa drugo, dugotrajna borba u nama gradi karakter nalik Hristovom, koji nas priprema da vladamo sa Bogom kroz čitavu večnost. Bog nas toliko voli, da se prilika za ovu obuku eventualno pruži svakom od nas.
Često nas neadekvatna motivacija drži vezanim za greh. Na primer, svako ko misli da ne može da prestane da krade odjednom pronađe novu snagu da se odupre kada je policajac blizu. Otklanjanje iskušenja može učiniti naša dela nalik Božijim, ali neće učiniti naša srca više nalik Božijim. Ne bi povećalo našu motivaciju da činimo ono što je ispravno.
Biti sličan Hristu znači imati krvav znoj dok se molimo: ‘Ne moja volja.’ Isus, koji o tome možda zna malo više nego prosečan evangelizator, rekao je da se moramo odreći sebe ako želimo da budemo njegovi učenici (Luka 9:23, obratite pažnju na kontekst). Ako Bilovo telo vapi za grehom a on se protiv te čežnje bori, on se odriče sebe. Sa svakom sekundom svog opiranja, on postaje sličniji svom Spasitelju. Međutim, oduzmite tu žudnju za grehom, i prilika je izgubljena. Bez te dosadne kušnje, Bil bi mogao da se ponaša pobožno poput arhanđela, dok juri za sopstvenim željama sebično poput đavola. Čak i đavo može da se preruši u anđela svetlosti, kaže Pismo. Motivi koji prethode ponašanju su ono što je bitno. Nema slave u pobožnom ponašanju, ako vam je srce crno.
Umesto da nam pomogne, slabljenje iskušenja bi nas mogli zavarati, krijući koliko su zapravo naši motivi i srce bezbožni. Isto tako bi moglo da kod nas stvori lažno samopouzdanje, i tako nas navede da opasno odlutamo daleko od Boga u teritoriju neprijatelja.
Da bi bolje razumeli važnost motiva, za trenutak razmotrite šta bi sve moglo da motiviše oženjenog čoveka da prestane da posmatra druge žene.
1. Čista sebičnost
Ako ga supruga uhvati kako opet baca oko na druge žene, razvešće se od njega što bi ga dosta koštalo, ljudi bi mogli misliti da je gubitnik i morao bi da obavlja više kućnih poslova.
2. Ne bi mogao da podnese da mu ona uskrati svoju ljubav
Dosta uzvišenija motivacija. On natera sebe da prestane da posmatra druge žene, jer mu ljubav i odobravanje njegove žene znače sve.
3. Mrzeo bi da vidi svoju ženu povređenu
Ovo je čak bolje. On sputava svoju želju jer čak i kad bi nastavila da ga voli uprkos tome, ne želi da se ona ikako oseti povređeno.
4. Čezne da je učini što srećnijom
Još bolje: ne samo da želi da izbegne mogućnost da je povredi, već strastveno traži njenu sreću, i zbog ovoga pazi na svoje akcije.
5. Želi da čini ono što je ispravno
Još jedna prednost: čak i kad njegova žena nikad ne bi saznala, on i dalje ne dozvoljava sebi da pogleda druge žene, jednostavno zato što želi da joj ostane veran.
6. Ima oči samo za nju
Kroz uporan trud, eventualno je postigao da isključivo uživa u svojoj ženi; toliko, da većinu vremena, svaka druga žena bi mogla da bude i tapeta. (Ovo ne znači da nikada nije pod iskušenjem. Iskušenje je duhovno silovanje gde nas neprijateljske duhovne moći napadaju osećanjima koja dolaze od njih, ne iz našeg srca. Čak je i Isus prošao kroz napad na njegovu čistotu koji je dolazio od đavola a ne iz njegovog srca. Uprkos tome, godine uporne samodiscipline su dovele ovog čoveka do tačke gde on ne mora ni da misli o tome, već mu je sasvim prešlo u naviku da ima oči samo za svoju ženu. Zadobio je toliko pobeda u ovoj oblasti, i to je postalo toliko ukorenjeno u njegovom karakteru, da je đavo praktično odustao od svake nade da će uspešno iskoristiti ženu kako bi ga zavela.)
Vratite se za tren na numerisanu listu i primetite napredak. Bog radi u nama, težeći da nas podstakne da prođemo kroz sličan napredak naših motiva da služimo Bogu; napredujući od straha od kazne, do želje da ne povredimo Boga, do želje da radujemo i ugodimo Bogu. Svaka uzvišenija motivacija bi trebalo da se doda, a ne da zameni ostale. Tako da ne bi trebalo da izgubimo našu želju da ugodimo Bogu, ali možemo tome da nadodamo tako što postajemo toliko slični Bogu da činimo ono što je ispravno ne samo zato što to raduje našu voljenu Osobu, već jednostavno zato što je ispravno. Konačno, naša srca mogu da budu tako slična Božijem, da nalazimo sebe kako radimo ispravnu stvar zato što nam je to u prirodi – odgovor našeg srca. Ali kako bi naša motivacija bila savršena, ispod tog instinktivnog odgovora moraju da budu ostali nivoi motivacije, sve do straha od posledica nepoštovanja Boga.
Naravno da naš sveti Gospod ne želi da mi padnemo, niti nas iskušava. On jednostavno ne prekriva uvek našu neadekvatnost tako što čudesno otklanja iskušenje. Rezultat te borbe nam pomaže da dođemo do tačke gde smo mi, po Isusovim rečima, gladni i žedni pravednosti, pokazujući strast za svetim životom koji je dostojan Božijeg deteta.
Evo kako to radi: kad god se predamo iskušenju, to nam donosi povredu, bilo zbog prirodnih posledica greha ili zbog griže savesti i razočaranja koje osećamo zbog toga što smo pali. Za hrišćanina, krajnji rezultat neprijatnosti koje donosi pad je učenje da jače mrzimo greh, više cenimo Božiju ljubav i milost, i veće shvatanje da kao što embrion mora da od svoje majke dobija sve što je potrebno za preživljavanje, tako je i nama očajnički potrebno da se približavamo Bogu i zajedništvu sa njim, za sve što održava naš duhovni život.
Kao i mnoga druga odgađanja odgovora na molitvu, to što nam Bog ne odgovara na lenje molitve na način kome smo se nadali, jeste upravo radi pročišćenja naših motiva i vežbanja naše vere, koja tako postaje jača.
Izgleda očigledno da bi Svemogući, bar na neko vreme, dobio najveću slavu čudesno otkanjajući iskušenje od svojih voljenih. Ja sam pružio logično objašnjenje, ali, da li je stvarno biblijski verovati da bi sveti Gospod odabrao da se odrekne svoje slave, dopuštajući da iskušenja divljaju u životu onih za koje je Hrist umro, uprkos njihovim vapajima za lakši život?
Kao dete, zapamtio sam verovatno najmoćnije biblijsko obećanje o pobedi nad iskušenjem. Otada, prianjao sam uz ovu slavnu istinu kao što se prilepak kači na stene u nemirnim morima. Ironično, uprkos mojoj strasti za ovaj stih koji spašava, ima jedan njegov aspekat koji nisam primetio gotovo pola veka. Zapravo, ubacujem ovaj stih na ovu stranicu posle gotovo deset godina nakon što sam je završio. Na sreću, pokupio sam ovu istinu iz drugih delova Božije Reči, ali je pre nisam video u ovom stihu. Evo ga:<
1. Korinćanima 10:13 Snašlo vas je samo čovečje kušanje. Ali Bog je veran, koji vas neće pustiti da se kušate većma nego što možete, nego će učiniti s kušanjem i izlaz, da bi ga mogli podneti.
Ono što sam odjednom shvatio je da ovo nije ništa nalik obećanju da će Bog učiniti da se snažno iskušenje istopi pred njegovom voljenom osobom. Umesto toga, ovo je obećanje da ćemo biti u mogućnosti “da ga podnesemo.” Druge verzije prevoda koriste i “uspeti da odolimo.” Poenta je da ako bi se božanski napravljen “izlaz” ( “način da pobegnemo,” kako starije verzije kažu) odnosio na iskušenje koje odjednom nestaje, ne bi bilo ničega što bismo morali da “podnesemo.”
Previše hrišćana pogrešno pretpostavlja da ako iskušenje nastavlja da divlja nakon molitve, nešto sigurno nije u redu. Pravila božanskog plana nikad nisu bila vezana za zaštitu od kontinuiranih snažnih iskušenja, već za naše osnaženje da ih podnesemo. Obećanje nije da će nas Bog razmaziti, tretirajući nas kao sramotne slabiće koji bi ga obrukali istog trena kad stvari postanu teške, već da će Bog u nama sakriti sve što nam je potrebno da herojski preživimo snažan napad – i tim činom bili klicanjem priznati kao duhovni šampioni. Duhovni napad na Pavla nam dopušta da vidimo kako se ovaj aspekat odigrava u stvarnom životu:
2. Korinćanima 12:7-9 I da se za premnoga otkrivenja ne bih poneo, dade mi se žalac u meso, anđeo sotonin, da me bije pesnicom . . . Za ovoga triput molih Gospoda da odstupi od mene. I reče mi: Dosta ti je blagodat moja . . .
Pavle je bio nepokolebljiv u svojoj tvrdnji da je ovaj “trn” koji ga je mučio bio bezbožan, “anđeo sotonin”. Međutim, uprkos neizmernoj veri i duhovnom autoritetu moćnog apostola, Bogu je bilo previše stalo do Pavlove duhovne dobrobiti da bi mu odgovorio na uzastopne molitve za završetak napada. Božija “milost” – duhovno osnaženje da izdrži, božanski usađeno u Pavla – bilo je dovoljno.
Gospod je otkrio da je brzo izbavljenje koje većina modernih hrišćana očekuje, moglo da duhovno uništi Pavla zbog veće opasnosti koja je pretila iz senke – ponosa.
Čak i u Starom Zavetu, Božiji ljudi su bili pozivani da se bore protiv neprijatelja, da ostanu sveti i ne prave nikakve kompromise, a ipak, iz bar dva božanski genijalna razloga, Bog je odabrao da im ne podari brza izbavljenja, već da im dozvoli da se bore sa svojim neprijateljima godinu za godinom.
2. Mojsijeva 23:29 Neću ih oterati ispred tebe za jednu godinu, da ne opusti zemlja i da se zverje poljsko ne namnoži na tebe.
Sudije 3:1-2 Ovo su narodi, koje ostavi Gospod, da po njima kuša sinove Izraelove u svemu onom, što još nijesu znali upogled vođenja rata u Kanaanu. (On je ovo uradio samo da bi potomke Izraela koji nemaju iskustva sa ratom naučio ratovanju)
Kao što je Petar potvrdio, uprkos našem bliskom zajedništvu sa svemogućim Gospodom, ne treba da “budemo iznenađeni bolnim iskušenjem koje nas muči, kao da nam se nešto neobično događa” (1. Petrova 4:12).
Rešenje koje izgleda jednostavno – na primer, otklanjanje iskušenja – se često ispostavi kao površno. Boga retko zanimaju površne stvari. On želi da učini stvari koje su toliko duboke da vam donose večnu slavu.
Postojala su vremena kada sam mislio da su mi očajnički bile potrebne lične naznake Božijeg prisustva, i osećao sam da me Bog loše tretira kada je dopustio da se teturam kroz život bez ijednog opipljivog dokaza da je bio sa mnom. Eventualno sam se setio Tomasa, kome je bilo dodeljeno možda najveće od svih takvih iskustava – prilika da fizički dotakne uskrslog Gospoda. Koliko je bio blagoslovljen! A opet, zapanjujuće je što je Isus rekao Tomasu da je osoba kojoj nije dodeljeno takvo iskustvo ona koja je zapravo blagoslovena. Najbolje je rezervisano za osobu koja je primorana da se drži samo vere (Jovan 20:29).
Konačno sam shvatio kako sam naterao svog Gospoda da dođe u poziciju gde je morao da bira između uskraćivanja iskustva za kojim sam čeznuo, i uskraćivanja većeg blagoslova koji je planirao za mene – šansu da zadobijem slavu, nalazeći veru bez nekog dramatičnog iskustva, gde bi moja vera rasla, ta dragocena stvar koja je vrednija od zlata. Gospod je s ljubavlju rizikovao moj bes kako bi mogao da mi podari veći blagoslov, i, umesto zahvalnosti, ja sam bio nezadovoljan njime.
Koliko često u neznanju sigurno stavljamo Boga u takvu poziciju. Videći samo jedno moguće rešenje, mi ga zahtevamo od Boga, ubeđeni da ako se ne ponaša na jedini način koji možemo da shvatimo, on ne može imati ljubavi za nas. Mi se često nađemo u takvoj situaciji jer je Bog zaista intelektualno superioran nad nama.
Zagonetne stvari koje Bog radi, ili ne uradi, ponekad čine da poželimo da Bog ima našu inteligenciju! Međutim, kada sve bude otkriveno, bićemo ispunjeni večnim slavljenjem što Bog nema našu inteligenciju baš zbog ovakvih stvari.
Isaija 55:8-9 Jer misli moje nisu vaše misli, niti su vaši putevi moji putevi, veli Gospod. Nego koliko su nebesa više od zemlje, toliko su putevi moji viši od vaših puteva, i misli moje od vaših misli.
A ipak moć beskrajnog intelekta se poklapa sa beskrajnom ljubavlju.
Psalam 103:11 Nego koliko je nebo visoko od zemlje, tolika je milost Njegova k onima koji Ga se boje.
Kakav neverovatan Bog!
Realnost je da sve što Bog čini jeste manifestacija njegove beskrajne ljubavi – čak i (iako mi verovatno fali moć da to objasnim) njegov večni sud nad grešnicima.
Često je ono što izgleda kao Božiji nedostatak ljubavi zapravo izraz ljubavi koji Ga dosta košta. Stihovi u kome Bog disciplinuje ljude je očigledan primer koji dobija mnogo pažnje u Svetom Pismu. Svaki dobar roditelj zna da je lako razmaziti voljeno dete; potreba za disciplinovanjem je ono što duboko povređuje roditelja, i u tom smislu je izraz veće ljubavi. Naravno, dete retko prepoznaje kaznu kao ljubav, i potrebna je ogromna posvećenost detetovoj dobrobiti kako bi roditelj rizikovao dečji bes radeći ono što je najbolje za dete.
Izgleda kao da novi hrišćani često dobijaju instant odgovore na svaku malu molitvu, a ipak, zreli hrišćani često prolaze kroz teška vremena. To je slično majci koja brine i o najmanjem kmečanju njene novorođene bebe, ali kako godine prolaze, nivo pažnje se smanjuje – što nikako ne ukazuje na smanjenje ljubavi. Ona mudro ohrabruje i sarađuje sa procesom rasta njenog voljenog deteta. Kao starija braća i sestre, ponekad možemo da budemo ljubomorni na maženje koje beba hrišćanin dobija, ali to ne znači da smo manje voljeni, samo znači da je Bog zadovoljan našim napretkom i veruje da možemo više da podnesemo.
Tako da, kroz sve vrste stvari koje se dešavaju oko nas i u nama, Bog radi na našim motivima, čisteći i pojačavajući ih, ili radi na nekom drugom aspektu našeg karaktera, pretvarajući nas sličnijim njemu. Božija strast je da mi iskusimo božansku radost – večnu slavu van naših trenutnih granica razumevanja pored koje ono što mi sada nazivamo radošću izgleda kao običan šećer u poređenju sa izvrsnom gozbom. Ali možemo da delimo Božiju radost samo ako prvo delimo njegovu prirodu. Da bi uživala u ljudskim zadovoljstvima, mačka bi prvo morala da postane ljudsko biće. Čak ni ljudsko dete ne može potpuno iskusiti zadovoljstva koja donosi odraslo doba dok ne izgubi dečji ukus i odraste. Isto tako, mi možemo da uđemo u Božiju radost (Matej 25:23) samo ako postanemo poput Gospoda. A Bog konstantno radi upravo na tom cilju.
Luka 6:35 Ali, ljubite neprijatelje svoje, i činite dobro, i dajte u zajam ne nadajući se ničemu; i biće vam velika plata, i bićete sinovi Najvišega, jer je On blag i neblagodarnima i zlima.
Luka 6:40 Nema učenika nad učiteljem svojim, nego i sasvim kad se izuči, biće kao i učitelj njegov.
Rimljanima 8:28-29 A znamo, da onima, koji ljube Boga, sve okreće Bog na dobro, onima, koji su pozvani po odluci. Jer koje napred pozna one i odredi da budu jednaki obličju Sina njegovog, da bi On bio prvorođeni među mnogom braćom.
Related Scriptures (Slični stihovi)
Obratite pažnju kako gornji stih kaže da Bog okreće sve što se dogodi, a ne uzrokuje sve što se dogodi. Moramo da razumemo da trenutno živimo u ratnoj zoni – svetu ispunjenom Božijim neprijateljima. Kada se Hrist vrati, ovaj period milosti će se odmah završiti i sve što je u suprotnosti sa Božijim putevima punim ljubavi će biti uništeno. To će ujedno biti najuzbudljiviji i najstrašniji momenat u istoriji naše planete. Značiće kraj bola, patnje, varanja i laži, krađe i mržnje, ali će nužno zahtevati destrukciju svih koji nisu dozvolili Hristu da otkloni svaki trag greha iz njihovih života. Svet u kome nema patnje je svet iz koga je svako ko nije očišćen od greha večno proteran u pakao. Tako da je svaki momenat u ovom svetu gde smo izloženi patnji, još jedan momenat u kome milijarde dragocenih ljudi imaju još jednu šansu da se urazume i dopuste Isusu da ih izbavi iz njihove suicidne zanešenosti grehom, pre nego što postane kasno (2. Petrova 3:9-14). (Za detaljnije objašnjenje pogledajte Why I Hate The Myth of a Cruel Christian God – Zašto Mrzim Mit o Okrutnom Hrišćanskom Bogu)
Zbog toga, neke stvari koje nam se dogode su od sila protivnih Bogu. Bog ne uzrokuje sve što nam se dogodi, a ipak vešto utiče na sve, tako da su stvari bačene na nas u đavoljem besu tako genijalno preokrenute zahvaljujući Svemogućem da na kraju postignu nešto dobro. A dobro na kojem naš savršeni Otac/Majka radi, je naše najbolje dobro, ne uvek ono što mi na početku prepoznamo kao dobro. Božiji cilj nije trenutno blaženstvo, već večno blaženstvo gde mi postajemo nalik večnom Božijem Sinu, savršenom u ljubavi i čistoti, mudrosti i slavi.
Čovek u mom službeničkom timu rekao mi je da se ne oseća dostojnim da služi ljudima koji pate na načine na koje on nikada nije. Njegova upotreba reči ‘dostojan’ me je dotakla. Patnja nas čini dostojnima – ne samo dostojnima večne slave kada uspemo da prođemo kroz to s netaknutom verom, već i dostojnima da služimo drugima. Večni Božiji Sin je uvek bio neopisivo dostojan našeg slavljenja i ljubavi da to izgleda nemoguće povisiti, a opet postoje načini na koje je patio, koje ga čine još više dostojnim. Mi možemo da pratimo njegove korake. Link na kraju ove stranice daje vam šansu da istražite malo više o vezi između službe i patnje.
Gledajući iz raja, sve na planeti je posmatrano naglavačke. Ali rajski ugao gledanja je onaj koji je ispravan.
Luka 16:15 Reče njima Isus, “. . . jer što je pred ljudima visoko, mrsko je pred Bogom.”
Nalazimo Isusova učenja zbunjujućim jer je on stalno okretao stvari s leva na desno. Na primer, učio je da je jedna od najgorih stvari koja može da vam se desi na planeti nagrada koju na njoj dobijete (Matej 6:1-5,16) ili da vam ljudi laskaju (Luka 6:26). On je rekao da ste blagosloveni kada plačete, siromašni ste, ili progonjeni. Prvi će biti poslednji, najveći će biti najmanji i veći je blagoslov dati nego primiti. Još jedan primer u kojem se vidi kako pogrešno gledamo na stvari je kada neko konačno otkrije da što smo više zauzeti, to duže – a ne kraće – treba da se molimo.
Kada budete bili u raju, posmatrajući svoj prošli život, šta ćete smatrati najuzbudljivijim aspektima vašeg zemaljskog života? Rajska uživanja će baciti u senku zemaljska uživanja, tako da vas ona prošla više neće impresionirati. Veze i zajedništvo na planeti će takođe biti skroz nadmašeno rajskom savršenom komunikacijom i ljubavlju. Sa mudrošću koja kasno uviđa, svi ćemo se složiti da je najlepša stvar kod našeg prisustva na planeti bilo iskušenje. Ovo zvuči smešno, iako znamo da Pismo potvrđuje da toliko dobrih rezultata proistekne iz teških vremena, da nas tera da se radujemo kada nas zadese iskušenja (Stihovi). Istražimo ovu misteriju.
Postojale su dve strasti koje su motivisale velikog apostola Pavla, koje bi bilo korisno imati u nama. Jedna od njegovih čežnji – da spozna Hrista (Filipljanima 3:10) – će, kod svih nas, dostići svoj maksimum u raju. Druge – da sa Hristom trpi (Rimljanima 8:17; Filipljanima 3:10; Kološanima 1:24; 1. Petrova 4:13) – ćemo biti lišeni u raju. Moći ćemo samo da setno pogledamo na naše prošle prilike. U slavi, kada naše oči najzad budu otvorene, i kada budemo videli koliko je samo naš Gospod učinio za nas i koliko je zapravo veličanstven, konačno će do naših tvrdoglavih umova dopreti zbog čega su se učenici radovali privilegiji da budu išibani i poniženi za Isusa (Dela 5:40-41). U raju ćemo jadikovati što nas je prilika da pokažemo dubinu naše ljubavi za Hrista zaobišla. I nostalgično će nam nedostajati iskušenja. Evo zašto:
Iako će biti mnogo uzbudljivih stvari u raju, mi ćemo biti poput nekadašnjih fudbalskih šampiona koji su otišli u penziju i prešli u sportsku administraciju. Život će biti lakši. Više neće biti povreda, monotonih, žestokih treninga, agonije oko grešaka napravljenih na polju, ali će isto tako šansa da dostignemo veću slavu i da postanemo veći heroj takođe zauvek proći.
Stoga, život je uzbudljiv. I najveće uzbuđenje koje nudi su bol, opasnosti i izazovi. Zaboravite na lak život. Ostavite to za rajsku penziju. Sada je vaše vreme za slavu. Vi ste šampion u nastajanju; neko ko sve više poprima sličnost samom Bogu; neko nad kim će se Svemogući večno smešiti očinskim ponosom.
Još srpskih hrišćanskih stranica od istog autora
ZBOG ČEGA MRZIM MIT O OKRUTNOM HRIŠĆANSKOM BOGU
Suffering Makes us Worthy: The Ministry Implications of Suffering
Peace that Passes Understanding? Help in Understanding God
Basking in Infinite Love: When God Denies You What You desperately Want
If anyone has reason to hate God, it’s Sue
Where was God When You suffered Unspeakable Horrors?
Not to be sold. © Copyright, Grantley Morris, 1999, 2010, 217.
For much more by the same author, see www.net-burst.net
No part of these writings may be copied without citing this entire paragraph. No part may be sold.
[Much More!] [E-Mail Me!] [Bless & Be Blessed by Facebook] [Daily Quotes] [My Shame]