Srpski
Luka 12:10 I svako ko kaže reč protiv Sina Čovečijeg oprostiće mu se; a ako bude hulio na Duha Svetoga, to
mu se neće oprostiti.
(Ova važna stranica dostupna je i na English, French, German, Portuguese and Italian)
PregledMi ćemo pažljivo ispitati značenje hule na Svetog Duha, i razmotrićemo slučajeve svetih u Bibliji kojima je očito bilo oprošteno, iako je izgledalo kao da su krivi zbog počinjenja neoprostivog greha. Neki od sledećih delova će možda u početku izgledati neverovatno, ali nastavite da čitate: razmotrićemo brojne biblijske dokaze dok čitate ovu stranicu.
Biblija čak ni nije prvobitno napisana na engleskom, i zato – kao što bi svako ko studira Bibliju insistirao – ako želimo da razumemo šta Biblija misli pod hulom na Svetog Duha, besmisleno je konsultovanje engleskog rečnika kako bi pronašli značenje reči “hula”. Umesto da skačemo na sopstvene pretpostavke u paničnom strahu, mi moramo da se smireno i u molitvi zadubimo u Božiju Reč. Hajde da vidimo šta Biblija kaže o onome što je Isus izjavio: Marko 3:22-30 A književnici koji behu sišli iz Jerusalima govorahu: ovoga je Velzevul obuzeo, i on silom kneza đavolskoga izgoni zle duhove. Isus ih dozva i reče im u poređenju: Kako može sotona sotonu izgoniti? Ako je jedno kraljevstvo protiv sebe razdeljeno, to se kraljevstvo ne može održati, i ako je koji dom protiv sebe razdeljen, taj se dom ne može održati, i ako sotona ustane sam na sebe, on se ne može održati, nego će propasti. Niko ne može ući u kuću jakoga čoveka i pokućstvo njegovo oteti, ako najpre ne sveže tog jakog čoveka, i onda će tek kuću njegovu opleniti. U istinu vam kažem: svi gresi oprostiće se sinovima čovečjim, i huljenja, makar kakva bila, ali koji pohuli na Duha Svetoga nema mu oproštenja do veka, nego on večno ostaje grešan. Isus to reče jer govorahu: U njemu je nečisti duh (Moje isticanje.) Ovi ljudi nisu psovali ili proklinjali Svetog Duha, niti su ga svesno vređali. Zapravo, oni su bili pobožni teolozi koji bi radije umrli hiljadu puta, nego što bi bili neučtivi prema Božijem Duhu. Oni su bili sigurni da su duboko poštovali Svetog Duha. Šta god da je Isus mislio pod neoprostivim grehom, to se nije odnosilo na korišćenje ružnog jezika protiv Svetog Duha kada je upozoravao ove ljude. Oni čak ni nisu pokušavali da se usredsrede na Svetog Duha. Isus je bio meta njihovog napada. Isus, a ne Sveti Duh, je bio onaj koga su želeli da uvrede i diskredituju. Očekivano, ispostavilo se da vređanje jednog člana svetog Trojstva vređa celo Trojstvo. Doktrina o Trojstvu čini da svaka pomisao da je Sveti Duh više svet, osetljiviji ili manje milostiv od Božijeg Sina zvuči smešno. Spasenje (večno oproštenje) Isusovih neprijatelja je bilo pod znakom pitanja, ne zato što nisu odobravali neki aspekat Isusove ljudskosti – njegov modni stil, manire za stolom, ili tako nešto – već zato što su negirali nešto što je od suštinske važnosti kada je u pitanju Isusova duhovna uloga kao jedinog Spasitelja čovečanstva. Oni nisu vređali Svetog Duha; oni su potpuno odbacivali svaku mogućnost da je Isus Spasitelj sveta. Ako Isus nije pričao specifično o Svetom Duhu, umesto o drugom članu Trojstva dok je govorio o huli na Svetog Duha, On takođe nije govorio ni o prolaznoj misli ili o misli koja je uporna i neželjena. Hajde da vidimo zašto. Zamislite da je u hrišćanskim krugovima postojalo učenje da je razmišljanje o plavim žirafama neoprostiv greh. ‘Jednom pomislite na plavu žirafu i postaćete večno prokleti.’ Svaki hrišćanin koji bi bio izložen ovom učenju bi krenuo da razmišlja o plavim žirafama, s obzirom da je životna činjenica da što više osoba pokuša da ne misli o nečemu, to će više razmišljati o tome. Ovo nije grešnost; ljudski um jednostavno tako funkcioniše. Da li mislite da naš Stvoritelj to ne zna? Da li mislite da je postavio da svako bude večno proklet? To je zaključak do kog bi morali da dođete ako pretpostavljate da Bog tretira neželjene misli koje proleću kroz um kao nešto neoprostivo. I zato hajde da bliže osmotrimo Isusovu izjavu kako bi videli na šta misli. Marko 3:30 Isus to reče jer govorahu: U njemu je nečisti duh. Ovo stvari čini kristalno jasnim: Isus im je dao ovo upozorenje upravo zato što su ovi ljudi, koji su studirali Bibliju, iskreno verovali da je Isus imao demona u sebi. Zamislite da poznajete Bibliju spolja i iznutra, a da ste ipak toliko voljno slepi da ste ubeđeni da su Isusova čuda bila zla, i da je Spasitelj sveta – sveto Jagnje Božije od koga njihova sudbina zavisi – posednut demonom! Ovi teolozi se nisu samo opirali moćnom svedočanstvu Svetog Duha da je Isus od Boga; oni su bukvalno odabrali da veruju da je Spasitelj sveta toliko protiv Boga, da je u ravni sa princem demona. Ovo nisu bile neke prolazne ili neželjene misli, koje pogađaju mnoge iskrene vernike; oni su bili toliko sigurni da je njihovo užasno verovanje o Isusu tačno, da su dali sve od sebe da ubede sve ostale da sa prezirom odbiju Isusa, svoju jedinu nadu za spasenje. Hrist čak nije rekao ni da ovi ljudi nisu mogli da se pokaju i pronađu oproštaj, već ih je u svojoj ljubavi upozorio. Da bi razumeli šta greh o kome je Isus pričao čini neoprostivim, moramo da zapitamo sebe šta je to što bilo koji greh čini oprostivim. Mi znamo da je jedini razlog što Bog može da bude posvećen pravdi, a da ipak pređe preko greha samo taj što je sveti Božiji Sin bio poslat na naš svet, u svojoj božanskoj misiji da ponese grehe sveta. On je patio za svaki greh koji je svaka osoba ikada počinila. Hrist je ovo mogao da uradi samo zato što je bio potpuno neokaljan i bezgrešan. Kao što znamo iz primera Adamovog greha, plata za samo jedan greh je smrt. Da je Isus imao i najmanji trag zla u sebi, on ne bi umirao za naše, već za svoje grehe. Njegova smrt tada ne bi imala moć da spasi, ništa više nego bilo čija smrt. Štaviše, da je Isus zaista imao veze sa đavolom, kao što su ovi teolozi tvrdoglavo tvrdili, Njegova žrtva bi bila apsolutno neprihvatljiva svetom Bogu. Svako ko huli na Duha u smislu koji je Isus pomenuo, iskreno veruje da je Duh koji je radio kroz Isusa bio zao. Mi znamo da je spasenje moguće jedino kroz Isusa, i da nikome ko aktivno odbija Isusa za Spasitelja ne može biti oprošteno. Možemo da mnoge stvari shvatimo pogrešno kad je u pitanju način na koji je Isus obezbedio naše spasenje – niko nema savršenu teologiju – ali verovanje da Isus radi za đavola jeste mnogo više od obične greške, to je fundamentalna greška. Svako ko ovo veruje o Isusu će odbiti da prihvati da je Isus onaj koji nudi božansko oproštenje. Koliko god Bog bio milostiv, nikome ko veruje da je kroz Isusa radio đavo ne može nikada biti oprošteno, jer takva nikome ko veruje da je kroz Isusa radio đavo ne može nikada biti oprošteno, jer takva osoba odbija jedini način na koji se može spasiti. Međutim, ako bi bilo koja osoba prestala da veruje u tu bogohulnu laž, i krenula da veruje da je Isus Božija bezgrešna žrtva za grehe celog sveta, ta osoba više ne bi hulila na Duha koji je radio kroz Isua, tako da sada može da pronađe oproštaj kroz Isusa. Svi znamo da osobe koje su u nekom periodu svog života odbacivale Isusa za Spasitelja mogu da pronađu oproštaj, pod uslovom da promene svoja verovanja u vezi Njega. Isto tako, oproštenje je dostupno svakoj osobi koja je prvobitno pohulila na Svetog Duha, a koja promeni svoja verovanja o Duhu koji je prebivao u Isusu, i osnaživao Ga. Mi ćemo ovo da pažljivo razmotrimo kroz Sveto Pismo.
S obzirom da smo spašeni milošću kroz veru u Isusa, ono što o Njemu verujemo je od suštinske važnosti kad je naše spasenje u pitanju. A pošto nismo spašeni svojim delima, naša čvrsta verovanja o Isusu su mnogo važnija za naše spasenje nego bilo koja reč koja nam se omakne, ili impulsivna reakcija. Svakome ko veruje Isusu za svoje spasenje može da bude oprošteno čak i za to što je u prošlosti verovao da je Isus, jedini posrednik između Boga i ljudi (1. Timotiju 2:5) toliko žestoko protiv Boga da je u ravni sa đavolom. Ali nikome ne može da bude oprošteno dok veruje da je Isus u ravni sa đavolom. Ova ponuda oproštenja za bogohuljenje u prošlosti je potvrđena u Delima. Započinjući svoju Duhom ispunjenu propoved na dan Pentekosta, Petar je ponovo i ponovo propovedao oproštenje greha ljudima kojima je rekao stvari poput, ‘Isusa, koga vi razapeste’ i ‘Bog Avramov, Isakov i Jakovljev, Bog otaca naših, proslavi slugu svoga Isusa, koga ste vi predali i koga ste se pred Pilatom odrekli kad je on sudio da se pusti. Vi ste se odrekli sveca i pravednika i molili ste da vam pokloni ubicu. A gospodara života ubiste . . . Pokajte se, dakle, i obratite se, da vam se oproste gresi vaši, pa da dođu od Gospoda vremena odmaranja . . .’ (Dela apostolska 2:36-38; 3:13-19). Religiozni ljudi koje je Petar optužio za ove stvari očigledno nisu verovali da su ubijali pobožnog čoveka, a ipak su itekako bili svesni Isusovih čuda koja su neosporno bila natprirodnog karaktera. Ako je moć iza Isusovih čuda bila natprirodna, ali ne i Božija, onda je svakako morala biti demonska. Tako da su ovi ljudi sigurno pohulili na Božijeg Duha jer su strastveno verovali da je Isusa osnaživao zao duh. A ipak je Petar, pod pomazanjem Svetog Duha, ponudio baš ovim ljudima spasenje, ako su voljni da se pokaju – da promene svoje verovanje o Duhu kojim je Isus bio rukovođen – i da veruju u Isusa za svog Spasitelja. Ušuškano u ovoj propovedi je još nešto od velikog značaja. Oproštenje je ponuđeno ljudima koji su ‘odbacili’ Isusa. U grčkom jeziku, ovo je upravo reč koju je Isus upotrebio u delu gde je izjavio: Matej 10:33 Ali ko odbacuje mene pred ljudima, odbaciću i ja njega pred Ocem svojim, koji je na nebesima. Ova Isusova izjava je nedvosmislena baš kao što je i izjava o neoprostivom grehu. Ne daje nikakvu nadu nikome ko ga odbaci/negira, a ipak Sveto Pismo na svim drugim mestima bez sumnje dokazuje da ovaj greh zaista može da bude oprošten. To naglašava činjenicu da kad god u Svetom Pismu pronađemo nešto što izgleda kao zastrašujuća izjava o propasti, one se samo odnose na one koji umru bez da su se ikada pokajali za taj greh, i bez da su zatražili oproštenje kroz Isusovu prolivenu krv. Razmotrite ovaj deo u Svetom Pismu: 1. Korinćanima 6:9-10 Ili ne znate da nepravednici neće naslediti kraljevstva Božjega? Ne varajte se: ni bludnici, ni idolopoklonici, ni preljubočinci, ni mekušci, ni pogrdni, 10 ni lupeži, ni lakomci, ni pijanice, ni kavgadžije, ni grabljivci, neće naslediti kraljevstva Božjega. Poput mnogih drugih uznemirujućih delova u Bibliji, ovaj izgleda kao da ne pruža nikakvu nadu ljudima koji su krivi. Međutim, ako krenemo da paničimo, to je zato što smo takve citate izvadili iz konteksta, iščupali ih iz Biblije; čitajući samo njih, bez da smo adekvatno razmotrili ostatak Svetog Pisma. U ovom slučaju, odgovor se nalazi u citatu koji odmah potom sledi: 1. Korinćanima 6:11 I takvi bejaste neki; ali se opraste i posvetiste, i opravdaste imenom Gospoda našega Isusa Hrista i Duhom Boga našega. Međutim, jednostavno nije u prirodi Biblije, da se nada uvek nalazi u sledećem delu. Na primer, nalazimo na nešto slično u knjizi Otkrivenja, ali citati koji taj deo okružuju ne daju nikakav nagoveštaj da je oproštenje dostupno. Ovaj deo kao da govori da se svi lažljivci šalju u pakao, ali mi znamo da ovo ne može da bude tačno jer ta interpretacija nije u skladu sa ostatkom Svetog Pisma, a koji čovek nikada nije slagao? Otkrivenje 21:8 A strašljivima i nevernima i poganima i krvnicima i bludnicima i vračarima i idolopoklonicima i svim lažama, njima je deo u zapaljenom jezeru od ognja i sumpora; to je druga smrt. Nema razlike u tome da li je ključ za pravilnu interpretaciju u sledećem ili delu koji se nalazi na sto stranica unazad; ozbiljna je greška pokušaj da se tumači deo koji naizgled osuđuje, dok se pritom ponavljajuće učenje Biblije o moći našeg uskrslog Gospoda da oprosti sav greh ignoriše. Stih se vadi iz konteksta ne samo ako se ne obraća pažnja na stihove koji ga okružuju, već svaki put kad se stih razdvaja od potpunog biblijskog otkrovenja od Boga. Božanska namena za izjave o propasti, poput ‘plata za greh je smrt’ ili ‘a onome koji pohuli na Duha Svetoga neće biti oprošteno’ nikada nije bila odvajanje od ostatka Biblije, ili izvrtanje kako bi poništavali ostale delove Božijeg otkrovenja. Zamislimo da roditelj kaže detetu, ‘Budi neposlušan i ubiću te!’. Ispravno tumačenje ovih reči isključivo zavisi od karaktera osobe. Značile bi nešto potpuno drugačije ako je roditelj brižan i nežan, sa smislom za humor, od značenja koje bi imale ako je roditelj strog, ili sposoban na ubistvo. Da bismo pravilno razumeli Božiju Reč, moramo da razumemo Božije srce. A šta je Božije srce? Ljubav, kaže Biblija. Ljubav Ga motiviše da strogo upozorava, i ljubav čini da se Njegovo srce istopi i da oprosti na prve znake pokajanja. Kako bismo razumeli šta Bog misli pod grubim izjavama koje naizgled eliminišu svaku mogućnost oproštenja, prvo moramo da upoznamo Boga najbolje, najdublje što možemo. Ključan način da znamo kako će neko reagovati na novu situaciju jeste da tokom dugog perioda posmatramo kako se osoba nosi sa sličnim situacijama. Dakle, da bismo razumeli kako će Bog reagovati na osobu koja huli na Duha, hajde da analiziramo kako se ranije ponašao, nakon što je izdao druga strašna upozorenja. Ponovo i ponovo, Biblija beleži Boga koji ljudima naizgled oduzima svu nadu, a opet ih oslobađa istog trena kad oni promene svoj stav i okrenu se Njemu u veri. Na primer: * Bog je rekao Mojsiju ‘Sada pusti me, da se raspali gnev moj na njega i da ga uništim, a tebe ću učiniti narodom velikim.’ Mojsije nije ispoštovao odluku Svemogućeg da ‘ga ostavi.’ To je bio hrabar čin, jer su upravo zbog neposlušnosti svi drugi bili osuđeni na uništenje. Ali ovaj čovek je poznavao Božije srce. On se molio, i Bog je odustao od svoje odluke da ih uništi (Izlazak 32:10,14). * Božiji zakon je glasio da nijedan Moabac ‘ne sme da pristupi zajednici Gospodnjoj. Ni deseto koleno njihovo ne sme da pristupi zajednici Gospodnjoj’ (Ponovljeni zakon 23:3), a uprkos tome, Rut, Davidova prababa, je bila Moabkinja i postala Božija izabrana pramajka Mesije. * Božiji zakon je glasio da je svako ko je počinio preljubu osuđen na smrt (Levitski zakonik 20:10; Ponovljeni zakon 22:22; Jovan 8:5). David, preljubnik, se pokajao, i, uprkos Božijoj ljutnji, ne samo da mu je bilo dozvoljeno da živi, već da nastavi da vlada kao kralj sa punim Božijim blagoslovom (2. Samuelova12:13). * Jona je bio prorok (2. Kraljevima 14:25). Njegovo čitavo proročanstvo, po Svetom Pismu, bilo je, ‘Još četrdeset dana, i Ninevija će biti srušena’ (Jona 3:4). Proročanstvo nije davalo nadu. Božiji izabrani instrument koji će da proglasi ovu smrtnu presudu bio je čovek koji je ove ljude strastveno mrzeo. Želeo je da budu uništeni. Možete da budete sigurni da nije bilo ničega u govoru tela, ili u tonu glasa ovog glasnika Božijeg, što bi ovim paganima moglo da pruži mrvicu naznake da bi Bog ovog proroka mogao da bude brižan, ili milostiv. Sve što su njihova čula mogla da prepoznaju govorilo im je da su propali. Bili su zli. Zaslužili su uništenje. Njihovo vreme je isteklo. A ipak, oni su se pokajali, i božanski inspirisano proročanstvo je palo u vodu. * Prorok Mikah je prorokovao u dane kralja Ezekije, govoreći, ‘Ovako veli Gospod nad vojskama: “Sion će se preorati u nivu, Jerusalim će biti gomila ruševina, gora hramska visoka šuma.” Ezekija je tražio Gospoda, i Bog je popustio (Jeremija 26:18-19). * Kralj Ezekija je bio smrtno bolestan. Veliki prorok Isaija je rekao, ‘Ovako govori Gospod: Uredi kuću svoju, jer ćeš umreti; nećeš se oporaviti.’ Ezekija se molio, i još jedno proročanstvo je odletelo u vazduh (Isaija 38:1-5). * Biblija jasno pokazuje da proročanstva propasti nisu data kako bi Bog pokazao koliko je dobar u predskazivanju budućnosti, već su data u nadi da će prorokovana osuda biti otkazana ljudskim pokajanjem. ‘Ako zapretim narodu ili kraljevstvu da će biti istrebljeno, uništeno i zatrto, a taj se narod . . . pokaje od svog zla, meni će biti žao za nesreću koju sam mu mislio naneti, i neću je ostvariti’ (Jeremija 18:7-8, takođe pročitajte Jeremija 26:3.13; 36:3). ‘Ako li kažem bezbožniku, “Moraš umreti,” a on se obrati od svog greha i čini što je pravedno . . . Gresi njegovi, koje je počinio, neće se više spominjati . . . živeće’ (Ezekija 33:14,16). Zbog čega? Jer je ovo Božije srce: ‘Tako ja bio živ, govori svemogući Gospod, nije mi milo da umre bezbožnik, nego da se obrati od svog puta i živi . . .’ (Ezekija 33:11). * Isus je u više navrata odbio ženu Kananejku, nazivajući je psom, i, odgovarajući na molbe učenika da je se reši, rekao ‘Ja sam poslat izgubljenim ovcama Izraela’ a kasnije, ‘Nije pravo uzeti hleb od dece i baciti ga psima’ (Matej 15:24,26). Ona je bila uporna, i dobila šta je htela – baš ono za šta je Isus rekao da ‘nije dobro’ i da je suprotno Njegovoj božanskoj misiji. Ova perspektiva nam dozvoljava da uronimo duboko u srce Božije, i da znamo šta zapravo misli pod strogim izjavama, koje naizgled ne daju ni naznaku nade. Upravo je ta okrutnost namenjena mogućnosti da dotakne ljude da traže Boga, kako bi On popustio. Bog niti je promenljiv, niti je lažov. On se čvrsto drži onog što On misli; a nikad onoga za šta je neko pogrešno zaključio da On misli. Jedini način da se taj nesporazum izbegne jeste da se nikad ne potcenjuje Božije milostivo srce puno ljubavi, i kako promena srca osuđenika i vera u Hristovu žrtvu oslobađa Boga da oprosti kao što i želi, i odjednom se nemoguće pretvara u moguće. Naravno, ako osoba ne odgovori onako kako se Bog nada, kobna izjava ostaje validna, i u punoj snazi. Da bismo ispravno razumeli šta Bog misli pod neoprostivim grehom, od suštinske je važnosti da to tumačimo u svetlu Božijeg srca koje želi da oprosti, i njegove sposobnosti da oprosti kroz Hrista, i Njegove nesposobnosti da oprosti van vere u Hrista. Međutim, ako mi, umesto da Bibliju čitamo sinhronizovano sa Božijim srcem, čitamo dok dopuštamo da nama nadvlada osuđujuća savest, ili strah da Isus ‘nije sposoban da potpuno spasi one koji dolaze Bogu kroz Njega,’ (Jevrejima 7:25), naš zaključak će stalno biti pogrešan. Nažalost, biti siguran u Božiju opraštajuću prirodu je posebno teško za neke ljude, koji pate od psiholoških problema, kao što je generalizovani anksiozni poremećaj (slobodno lebdeći strah koji može da bude pogrešno shvaćen kao nesposobnost osobe da bude oslobođena krivice), opsesivno-kompulzivni poremećaj (koji može da uzrokuje osuđujuću savest i/ili nekontrolisane, bogohulne misli), depresija, bipolarni poremećaj, šizofrenija, ili deluzioni poremećaj. Ovo sam bolje objasnio – pogotovo opsesivno-kompulzivni poremećaj – u narednim stranicama. Naravno, nisu sve osobe koje pate na ove načine dobile dijagnozu. Tretiranje takvih bolesti će pomoći ljudima da Bibliju čitaju na način koji je bliži načinu na koji Bog želi da bude shvaćena.
Videli smo da je Petar bio božanski inspirisan da oproštaj ponudi Jevrejima koji su počinili neoprostiv greh time što su toliko otvrdnuli svoja srca, da su iskreno verovali da je Duh kroz koji je Isus radio bio demonski. Hajde da to dublje ispitamo analizirajući Savla iz Tarsa, koji je kasnije postao apostol Pavle. Ja mogu da pronađem samo jedno objašnjenje za Savlovo ponašanje: on je verovao – i učinio je sve što je bilo u njegovoj moći da natera druge da veruju – da je Isus izvodio čuda uz pomoć demona. Natprirodni karakter Isusove službe je bila opšte poznata stvar u to vreme, u tom delu sveta. Ta činjenica je bila toliko poznata, da je Petar sa svom sigurnošću mogao da strancu koji je živeo na geografskoj ivici Palestine, što je prilično daleko od Jerusalima i Galileje gde je Isus izveo većinu svojih čuda, kaže ‘Vi znate šta se dogodilo širom Judeje, što je započelo u Galileji . . . Kako je Bog pomazao Isusa iz Nazareta Svetim Duhom i silom, da je prolazio čineći dobro, i isceljujući sve, koje je bio nadvladao đavo, jer je Bog bio sa njim’ (Dela 10:37-38). Savle, najpametniji čovek, sa vezama sa najmoćnijim jevrejskim vođama, i koji je duboko bio posvećen pokušajima da promeni hrišćanska verovanja, bi morao da zna sve o Isusovim poznatim čudima. Prema tome, on nije bio neki moderni skeptik. Kao farisej, on je svim srcem verovao u natprirodno – anđele, demone, u život posle smrti, i tako dalje. Zbog toga je očigledno da je Savle bio ubeđen u to da je Isusova moć da natprirodno leči ljude bila demonske prirode. Čovek koji je postao izabrani Božiji apostol, je bukvalno mučio na hiljade hrišćana, u pokušaju da ih natera da pohule (Dela 22:19; 26:11). S obzirom da je on bio pobožan čovek, koji je verovao da Bogu i služi, tada nije mogao da pretpostavi da je zapravo pokušavao da ih natera da hule na Boga. Sigurno je pokušavao da natera hrišćane da najstrašnije pohule na izvor Isusove moći, i da izgovore stvari za koje je on čvrsto verovao da su tačne. Kako bi raščistio svaku sumnju, sam Pavle je izjavio da je ‘jednom bio bogohulnik i progonilac (1. Timotiju 1:13). Rekao je da je to činio iz neznanja, ali iz veoma ograničenog neznanja. On je hulio, iako je izučavao Bibliju, poznavao svaku reč Starog Zaveta, uključujući sva proročanstva o Mesiji koje je Isus ispunio. Uprkos tome, nastavio je da huli, iako su svi hrišćani sa kojim se prepirao bili svedoci, kao i oni koje je mučio. Činjenica da je ovom čoveku bilo potpuno oprošteno dokazuje koliko je Bog voljan da pronađe razlog da oprosti. U kontrastu sa hrišćanima koji samo povremeno hule bez strasti, Pavle je bio nepokolebljiv u svojoj huli, i u svojoj odluci da postigne svoj cilj – da natera hrišćane da pohule. ‘Ali Savle nije bio hrišćanin kada je imao tako užasne misli o Isusu,’ prigovaraju ljudi koji osećaju da to što su počinili greh nakon obraćenja zaustavlja Boga u opraštanju. Ovo implicira da je Bog bio nežniji, da je imao više milosti i ljubavi za nas dok smo mu bili neprijatelji, nego nakon što nas je učinio svojima. To je smešno! Ako Bog može da pronađe milost u sebi da oprosti neprijateljima, kako ne bi oprostio rođenom detetu?
Rimljanima 5:10 Jer ako smo, - kad smo neprijatelji bili - pomireni s Bogom smrću Sina njegova, tim pre ćemo sad, pošto smo pomireni, spasti se življenjem njegovim. (Moje isticanje)
Jevrejima 7:25 Zato on i može savršeno da spasava one koji po njemu k Bogu pristupaju, kad je za uvek živ, da može posredovati za njih. Ako je Savlovo zlo moglo da bude oprošteno, i ne samo to, nego je on bio izabran od Boga da bude jedan od najvećih hrišćana, onda Bog može da oprosti i vama, i da vas učini jakim. Kako Sveto Pismo potvrđuje, Gospod je zaista ‘strpljiv sa vama, ne želeći da iko propadne, već da svi dođu do pokajanja’ (2. Petrova 3:9). (U originalnim spisima na grčkom jeziku, ‘pokajanje’ bukvalno znači promeniti mišljenje.) Tako da Savle, i bilo ko poput njega, može da pronađe oproštaj, i može biti čudesno upotrebljen od Boga, i to do kraja svog života, samo zato što je jednostavno doživeo promenu srca, i prestao da veruje da je Isus imao demona u sebi. Ono što čini da ljudima ne može biti oprošteno nije Bog koji okreće svoje srce protiv njih. Bog večne ljubavi, koji ne želi da iko propadne, ne može da se jednostavno promeni, i da prestane da želi da oprosti nekim ljudima. Njima ne može biti oprošteno samo zato što spasenje nije moguće pronaći ni na jednom drugom mestu osim kroz Onoga koga odbacuju kao demonski zaposednutog. To je večni greh, jer kad osoba jednom umre, svesno odbacivši spasenje kroz Isusa, nema šansu da joj bude oprošteno u idućem životu. Međutim, svakome ko se pokaje i veruje u Isusa pre smrti će biti oprošteno.
Kada je nemoguće da vam bude oprošteno, uzdajte se u Isusa, i ‘nemoguće’ postaje reč koja gubi svako značenje. Potpuno je nemoguće za jednu kamilu da prođe kroz iglene uši, a ipak je Isus rekao da bi čak i toj kamili bilo lakše da to uradi, nego bogatašu da uđe u kraljevstvo Božije. Hajde da ne ublažavamo ono što je Isus rekao. Kamila je bila najveća životinja za koju je nacija znala, a iglene uši najmanja stvar koja je mogla da se opiše. Ne samo da je bilo teško; bilo je nemoguće. Učenici su shvatili. Bili su zapanjeni. ‘Ko onda može biti spašen?’ upitali su u neverici. Ako ikada padnete u iskušenje da je Bogu nemoguće da vam oprosti užasne grehe, zakopajte Isusov odgovor na to u svoj mozak, ‘Čoveku je nemoguće, ali ne i Bogu; sve je moguće kod Boga’ (Marko 10:27). Hajde da razjasnimo stvari, ponovo prolazeći kroz ovaj incident. Isus je izjavio da je nemoguće da neki ljudi budu spašeni. A onda – naizgled samo zato što su ga učenici upitali – u idućem dahu je rekao da Bogu ništa nije nemoguće. Iz ovoga vidimo da koliko god nemoguće bilo za jednog hulnika na Svetog Duha da bude spašen, to odjednom postaje moguće kada se Bog nemogućeg umeša. Onda se postavlja pitanje: hoće li takva osoba promeniti svoj stav, i tražiti ovo čudo od Boga, ili će nastaviti da odbacuje jedinu nadu za svoje spasenje? Mi već znamo koji je Božiji stav – on ne želi da iko propadne. Izbor ostaje na tom hulniku.
Isprva, Isusova izjava o neoprostivom grehu izgleda kao da nije u skladu sa ostatkom Svetog Pisma. Biblija kaže da svaki greh može biti oprošten; Isus kaže da greh hule na Duha kojim je On rukovođen – verovanje da je Isus od đavola - ne može biti oprošten. Zapravo, oni govore potpuno istu stvar. Biblija kaže da svaki vaš greh može da bude oprošten, ako verujete da je Isus jedino Božije sredstvo za spasenje. Isus kaže da će svaki vaš greh biti oprošten, osim ako odbijete da verujete da je Isus Božije sredstvo za spas, i umesto toga odlučite da verujete da je Isus od đavola. Onome ko veruje u najgoru doktrinu da je Isus demonski zaposednut ne može biti oprošteno, ali svakoj osobi koja prestane da veruje u to može biti oprošteno. Kao što je ranije objašnjeno u ovoj seriji stranica, Božija žudnja da oprosti ne znači da će veru učiniti lakom. Upravo oni koji se suoče sa velikim izazovima u vezi vere na kraju dostignu velike stvari za Boga, i uživaće u velikoj večnoj slavi. Gospod bi vam oduzeo nagradu koja je veća od svega što možete da zamislite ako bi učinio da vam je lako da verujete u to da vam je oprošteno.
Sveto Pismo obećava oproštaj svakoj zloj osobi koja se okrene Bogu. Izaija 55:7 Neka bezbožnik ostavi svoj put i zlikovac misli svoje! Neka se okrene Gospodu, i smilovat će mu se, Bogu našemu, jer će mnogo oprostiti! (Moje isticanje) Svako ko traži Isusov oproštaj se očigledno okreće Bogu. Ako bi Bog sa prezirom odbio ikoga ko žali svoj greh i traži oproštaj, postao bi lažov. Božiji sud nad onima koji se stalno opiru Njegovom Duhu nije da On neće odgovoriti kada se oni okrenu ka Njemu. Sud je u tome što su oni toliko otvrdnuli svoje srce da se nikada ne okrenu Bogu za oproštaj. Izaija 6:10 Učini da otvrdne srce tom narodu . . .da se ne obrate i budu iceljeni. (Moje isticanje) Da li uviđate? Da su se obratili, bilo bi im oprošteno (isceljeni od večnih posledica greha). Sud je u tome što je njihovo srce postalo toliko tvrdo da su odbili da se obrate i okrenu ka Bogu, i da veruju u Isusovu moć da oprosti.
Isusovo upozorenje protiv hule na Svetog Duha čini da nas podilaze žmarci. Sa pravom. Mi ne smemo da se usudimo da zloupotrebljavamo Božiju milost. Tačno je da se Božiji Duh neće zauvek ‘boriti sa čovekom’ (Postanak 6:3). Međutim, ako kod sebe uviđate da želite zajedništvo sa Bogom, jasno je da se Duh i dalje ‘bori’ sa vama – strastveno radeći u vama, u pokušaju da vas nagovori da se vratite Bogu. Jovan 16:8 Kada on [Utešitelj, Duh Istine] dođe, uveriće svet o grehu, o pravdi, i o sudu S obzirom da je uverenje o grehu rad Duha, ako ste uvereni o svom grehu, svesni svoje grešnosti, očigledno je da se Sveti Duh nije povukao od vas. Naprotiv, On aktivno radi u vašem životu, i želi da vas vrati Isusu. Osećanje potrebe za oproštenjem je čist dokaz da Bog nije odustao od vas. Jovan 6:44 Niko ne može doći k meni, ako ga ne privuče Otac koji me posla; i ja ću ga uskrsnuti u poslednji dan. Vaša želja da dođete Isusu je dokaz da vas Bog Otac privlači. To je nepobitna potvrda da vas nije napustio. Neko kome više ne može biti oprošteno mora da bude neko ko više ne postiže uslove za Božije obećanje o oproštenju. Drugim rečima, srce te osobe mora da postane toliko tvrdo da ona ne želi da joj Isus oprosti grehe. Ili okrenu leđa Bogu t ako odlučno da odbiju da se vrate Isusu, ili nikada ne zatraže oproštaj jer zamišljaju da Bog odobrava njihov greh. Primer za drugi razlog može biti neko ko je toliko zapao u seksualni greh ili u neku kobnu, neispravnu doktrinu, da do kraja života veruju da je njihov greh Bogu prihvatljiv. Sveto Pismo jasno naglašava da je oproštaj besplatno dostupan svakoj osobi koja dođe Isusu, voljna da napusti svoj greh. Nadalje, Biblija takođe naglašava da nisu oni koji su učinili malo loših dela osobe koje najlakše pronađu spasenje, već oni koji sebe vide kao najgore među grešnicima. Razmotrite Pavla, kome je bilo tako moćno oprošteno i koji je snažno bio blagosloven od Boga. On je sebe video kao najgoreg grešnika (1. Timoteju 1:15-16).
Jedan moj prijatelj je predložio totalno drugačiji pristup ovoj temi. Pretpostavimo da je Bog za nekog izjavio da mu nikako ne može biti oprošteno, i da, bez obzira na to šta osoba radila, ona će završiti u paklu. Takva osoba bi verovatno zaključila da nema razloga da živi pravedno, i da ga ništa ne sprečava da se prepusti grehu radi uživanja dok još može, bez obzira ko time bude povređen. Da li zaista mislite da bi svet Gospod uradio bilo šta što bi podržalo greh? Samo je Zlom u interesu da osoba postane neko kome ne može biti oprošteno.
Normalno je da hrišćani budu pod jakim iskušenjem da misle da su izvan Božijeg oproštenja. Ovo je tako često jer svi mi imamo istog duhovnog neprijatelja. U poređenju sa Bogom koji prebiva u nama, naš neprijatelj je takav slabić, da ne može da uradi ništa više od izgovaranja podmuklih laži u nadi da će nas prevariti. Đavo je poput školskog siledžije. Strastveno vas mrzi, ali je nemoćan da vas povredi, jer je vaš najbolji prijatelj jači od njega. Dok god ste vi i vaš prijatelj nerazdvojni, siledžija može jedino da škrguće zubima u potpunoj frustaciji zbog svoje bespomoćnosti. Vaš prijatelj je veran, i nikada vas neće napustiti. Jedina nada koju siledžija ima jeste da ćete vi odlutati od svog prijatelja. Ali zašto biste bili tako glupi? Tako nešto bi uradili samo ako biste prestali da verujete da vaš prijatelj brine za vas, i da vas neće odbraniti. Đavo zna da su njegove opcije ograničene. Jer dok god se vi držite svog prijatelja Isusa, vi ste hiljadu puta snažniji od đavola. I zato pravi plan. Nekako mora da vas ubedi da vam Isus više nije posvećen. Ako vi poverujete u tu laž, vi ćete pogrešno da zaključite da je besmisleno moliti se i ostati blizu Hristu. Zbog toga, možete da se postepeno udaljavate od jedine Osobe koja može da zaustavi planove Zlog da vas uništi. Ako može da vas prevari da ne prizovete Hristovu moć koja slama đavola kada vas on napadne, onda postajete Sotonina igračka. I tako Tužitelj braće grozničavo pokušava da na vama odigra svoj stari trik, baš kao što to pokušava sa svim ostalim hrišćanima, nadajući se da će vas zavarati da vas je Gospod pun ljubavi odbacio. Ako bi ovaj stari lažov uspeo da vas prevari, mogao bi da vas vrti oko malog prsta, kao neko ko ljudima preti i kontroliše ljude pištoljem, jer oni ne shvataju da to što izgleda opasno nije ništa drugo do plastičnog pištolja – igračke. Međutim, ako prozrete njegov trik, on je gubitnik. Moraće da beži. Niko na ovoj planeti ne zaslužuje božansko oproštenje. Bog nudi oproštaj, ne zbog nečeg što jeste ili niste uradili, već zbog onog što je Isus uradio. U svojoj veličanstvenoj ljubavi, Bog želi da svaku osobu tretira kao da je bezgrešna. Pravda zahteva da vi pravno omogućite da vam On oprosti. Ovo se dešava kada se kroz veru identifikujete sa Hristom, verujući da je umro za svaki greh koji ste ikada počinili. Božanska razmena se tada desi, gde Hrist primi vaš greh (to je ono što Ga je ubilo), a vi primite Njegovu bezgrešnost (to je ono što vam pruža duhovni život). Setite se da kada je Isus bio kušan, đavo je citirao Bibliju. Isus je raskrinkao đavolje laži, dokazujući da je đavo izvrnuo Božiju Reč, uzvrativši citatom iz Svetog Pisma istog momenta. To je ono što sam uradio na ovoj stranici, na sledećoj, i zaista, u celoj seriji stranica. Ne dozvolite Prevarantu da se igra vašim umom citirajući određene delove Svetog Pisma, kao da ostatak Biblije ne postoji. Umesto toga, oduprite se moćnom ispiranju mozga koje đavo želi da postigne, tako što ćete neprestano da uranjate u istinu ovih stranica. Nemojte da se bavite njegovim lažima i tako se zadržavate na njima, tako mu pružajući dozvolu da vas vara. Kako bi medicinski tretman imao efekta, osoba mora da uzima isti lek dan za danom. Isto tako, vi morate da upijate ove istine tako što ćete ih čitati nanovo i nanovo. Isus je nadvladao đavola tako što je citirao stihove iz Pisma po sećanju. I bio je tako upoznat sa potpunim učenjem Svetog Pisma i sa Božijim srcem, da je uprkos moćnom intelektu prevaranta, Isus uvideo svaki podmukli pokušaj da izvrne Božiju Reč.
Ko je bio najveći hrišćanin prvog veka? Neki bi rekli da je to Petar. Neki da je Pavle. A opet, obojica su počinili grehe koji su toliko užasni da izgledaju neoprostivo. Iako smo već ispitali neke od njihovih grehova, hajde da stvari ispitamo još dublje. Ako bismo samo prešli preko veličine njihovih grehova, moglo bi da se dogodi da propustimo nešto veoma značajno kad je u pitanju obim Božijeg oproštenja. Kada je Pavle sebe nazvao ‘glavnim među svim grešnicima’, nije bio lažno skroman. Iako je njegov um bio preplavljen stihovima iz Svetog Pisma koji su mu govorili suprotno, on je davao sve od sebe da ubije moćne hrišćane poput Stefana koji su, da im je bilo dozvoljeno da žive, mogli da spasu na hiljade duša od večne muke. Još gore, pokušao je ne samo da završi njihove dragocene živote, već da muči te hrišćane u nadi da će da pohule i odbace jedino moguće sredstvo spasenja. Čak ni serijske ubice i nasilne, mržnjom zaslepljene siledžije retko pokušaju da ugroze večnu sudbinu svojih žrtava. Neke osobe su pokušale da zabrane hrišćanstvo u svojoj državi, ali je jako mali broj ljudi u istoriji pokušalo da poput Pavla izbriše svaki trag hrišćanstva sa čitave planete. Pavle je od svih ljudi najviše zaslužio destrukciju, a uprkos tome, Bog je toliko želeo da mu oprosti da je preduzeo dramatičnu inicijativu tako što je snažno intervenisao na njegovom putu za Damask. I razmotrite Petra, drugog kandidata za najgoreg hrišćanina u prvom veku. Kada je po prvi put došao Isusu, bio je toliko preplavljen svojom grešnošću da je pao ispred Isusovih kolena, moleći Gospoda da ga napusti (Luka 5:8). Isus je primio Petra ne samo kao dragog pratioca, već kao apostola, i čak ne samo kao apostola, već kao jednog od troje ljudi najbližih Njemu (Petar, Jakov i Jovan). Da, i među tom trojicom, Petar je stalno bio na vrhu liste. A ipak nalazimo Petra kako čini jedan od najužasnijih grehova koje možemo da zamislimo – bio je korišten od strane Satane kao njegov alat da kuša svetog Sina Božijeg. A ovo nije bilo malo iskušenje. On je koristio svoje posebno prijateljstvo sa Isusom da nagovori Gospoda da odbaci put krsta – jedini način na koji bi iko na ovoj planeti mogao biti spašen. Da je Petar uspeo, svi mi bismo bili duhovno prokleti! A s obzirom da je tako nešto dolazilo od nekog ko je bio toliko blizu Isusovom srcu, od nekoga ko Ga je obradovao svojom osetljivošću na Duha, Petar je na Isusa bacio iskušenje koje je najviše mamilo. ‘Beži od mene Satano!’ Isus je bio prisiljen da odgovori. I ponovo, nešto kasnije, Petar se odrekao svog Gospoda, ne jednom ili dva puta, već tri puta, kleo se i izgovarao sve čega je mogao da se seti kako bi se potpuno odvojio od jedine Nade za spas. U originalnom Svetom Pismu, potpuno ista reč je iskorištena u svakom od ovih citata:
Matej 26:70 Ali se on [Petar] odreče pred svima . . .
Matej 26:72 On se opet odreče s kletvom: Ne znam ja tog čoveka.
Matej 10:33 Ali ko se odrekne mene pred ljudima, odrećiću se i ja njega pred Ocem svojim, koji je na nebesima Godinama kasnije, Pavle je morao da se suoči sa ovim moćnim crkvenim vođom, primoran da javno optuži Petra za licemerje, da ne bi odveo mnoge na stranputicu. Bilo je to kroz Petra kad je Bog celoj crkvi dao ogromno otkrovenje, da ne treba da nazivaju pagane nečistima (Dela 10:28; 11:1-18). Uprkos trostrukoj viziji od Boga u vezi toga, i na to što se jednom hrabro zalagao za odluku koja je došla od Duha da jede sa paganima, Petar se na kraju predao strahu, i nazadovao, prestavši da jede sa paganima(Galaćanima 2:11-14). Ipak, Petru je bilo potpuno oprošteno, i bio je obasut duhovnim blagoslovima. I ta ista božanska ponuda oproštenja – ta ista veličanstvena ljubav – je oberučke ponuđena vama. Ogroman broj ljudi mi piše, prestravljeni da su počinili neoprostiv greh. Obično se tako osećaju zbog jednog, ili više sledećih razloga: * Postojalo je vreme kada su namerno psovali Svetog Duha, ili rekli nešto loše o njemu, i sada su izrešetani krivicom zbog toga. * Poput dosadnih muva, misli koje ne žele, i koje nisu ono u šta iskreno veruju, ne prestaju da im lete kroz um, uprkos svim pokušajima da ih oteraju. * Znajući da se Sotona prerušava u anđela svetla, jednom su bili toliko uplašeni da ne upadnu u đavolju zamku da su za Božije delo pogrešno mislili da je trik đavola. Gospod je sada milostivo otvorio njihove duhovne oči, i ispunjeni su žalošću što su se previše zaneli u svojoj želji da odbace đavolje trikove. Ozbiljno, kako se takvo ponašanje može porediti sa gresima Petra i Pavla? Razmotrite sve smrtne uvrede koje su počinili iako su duboko poznavali Božiju Reč. Da li ima i najmanjeg smisla da Bog velikodušno oprosti njima – i da ih ne samo blagoslovi i osnaži za velika dela, već da ih predstavi kao uzore za svaku narednu generaciju hrišćana – a da zatim odbije da oprosti nekome ko se previše zaneo, ili promašaj u prošlosti da iskontroliše neposlušan jezik, ili neželjene, često neobuzdane misli? Kralj David, na vrhuncu svoje duhovne zrelosti, počinio je svirepe grehove. Međutim, pre nego što je Hrist uopšte ponudio svoju žrtvu za grehe sveta, Bog je tako potpuno oprostio Davidu da on ne samo da je nastavio da bude pomazani kralj, on je i nastavio da bude tako ispunjen Duhom da je pisao Duhom inspirisano Sveto Pismo (pročitajte Psalam 51, naziv), baš kao Petar i Pavle. Da li bi pravedan Bog oprostio Davidu preljubu I naziv), baš kao Petar i Pavle. Da li bi pravedan Bog oprostio Davidu preljubu i hladnokrvno ubistvo sa predumišljajem nevinog muža, a da ne oprosti bilo kome ko je ispunjen žalošću zbog svojih prošlih nedela i ko veruje Isusu kao Spasitelju?
Predlažem da ovu molitvu pročitate Bogu. Gospode, Ja sam apsolutno svestan da nemam čime da se hvalim u tvom prisustvu. Ipak me to shvatanje dovodi do baš onog stava za koji ti kažeš da bi trebalo da ga imamo. ‘Jer ste blagodaću spaseni kroz veru; i to nije od vas, Božji je dar; ne od dela, da se niko ne pohvali’ (Efescima 2:8-9). A ti ponovo izjavljuješ da namerno biraš one koji su viđeni kao neplemeniti i prezreni od strane sveta kako se niko ne bi mogao hvaliti (1. Korinćanima 1:28-29). I zato evo me, potpuno različit od fariseja o kome je Isus pričao, koji je mogao da se hvali, ‘Bože, hvala ti što nisam kao drugi ljudi – lopovi, zlotvori, preljubnici – ili čak kao ovaj carinik.’ Sviđalo se to meni ili ne, ja sam suprotan od ovog čoveka, koji nije video potrebu za oproštenjem. Umesto toga, ja uviđam da sam poput tog prezrenog carinika za koga si rekao, ‘Čak nije ni pogledao u nebo, već se udarao u grudi i rekao, “Bože, imaj milosti za mene, grešnika.” ’ A ipak si upravo za ovog carinika rekao, ‘Kažem vam da ovaj otide opravdan kući svojoj, a ne onaj’ (Luka 18:10-14). Ti kažeš, ‘Ako tvrdimo da nismo sagrešili, činimo ga [tebe] lažovom i njegova reč nije u nama (1. Jovanova 1:10). Ja sigurno nisam u takvoj opasnosti. Ja sam preplavljen svesnošću o svom grehu, i ti kažeš ‘Ako li priznajemo svoje grehe, veran je i pravedan da nam oprosti grehe naše i da nas očisti od svake nepravde’ (1. Jovanova 1:9). Možda za sebe mislim da sam među najvećim grešnicima, ali apostol Pavle je bio siguran da je taj naziv pripadao njemu (1. Timotiju 1:15) i ti si ga očigledno prihvatio. Ti nanovo i nanovo u svojoj Reči izjavljuješ da je osnova spasenja vera u tebe – vera da si toliko pun ljubavi, i toliko moćan da kroz Hrista obezbediš oproštenje za nas, bez obzira na veličinu greha. S obzirom da je vera od suštinskog značaja za spasenje, očigledno je da će zbog toga onaj koga nazivaš ocem laži fokusirati svoju moć obmane na pokušaje da uništi moju veru u tvoj oproštaj. Ja sam odlučan da, uz tvoju pomoć, ne padnem u iskušenje da te osramotim, predavši se sotonskim lažima o tvojoj moći i želji da oprostiš onima koji tvoj oproštaj traže. Žalim zbog svega što sam učinio a što te sramoti, i odbijam da nastavim da te sramotim, nemajući vere u tvoju spremnost i želju da mi oprostiš. Ja veličam tebe, Gospode Isuse, kao bezgrešnog Sina Božijeg, koji je odabrao da umre i uskrsne, tako mi pružajući mogućnost da sa tobom živim zauvek. Biram da verujem tebi, a ne sotonskim pokušajima da okrene tvoje reči protiv tebe. Biram da verujem tebi kad si rekao, ‘I sa vama sam u sve dane, do svršetka veka’ (Matej 28:20) i, ‘Neću te ostaviti; neću te napustiti’ (Jevrejima 13:5). Ti kažeš da je tvoj odnos sa hrišćanima nalik onome između muža i žene, i ti kažeš da mrziš razvod (Malahija 2:16). Ako muž neće napustiti svoju ženu, jedini način na koji mogu da se rastanu jeste ako žena odbije da živi sa mužem. To nije istina, Gospode. Ja želim da živim sa tobom. Očigledno je da bi Prevaranta izuzetno radovalo ako bih ja sumnjao u tvoju ljubav i odstupio od tebe iz očaja. I zato biram da ti se približim, svestan tvog obećanja da ćeš se ti približiti onima koji se približe tebi (Jakovljeva 4:8) i da nećeš odbaciti nikoga ko dođe tebi (Jovan 6:37). I zato ja stavljam svoju veru u tvoju vernost. Ne verujem u svoju pravednost, već u tvoju. Odbijam da prihvatim pokušaje Lažova da tebe okrivi za laž. Slavim te što si pravedan i što držiš svoju reč. I zato što držiš svoju reč o opraštanju onima koji se pokaju i stave svoju veru u Isusa, ja sam jedan od miliona koji uživaju u tvom oproštaju koji nismo zaslužili. Hvala ti, tebi koji si veran, što mogu da kažem: ‘Nemoj mi se radovati, neprijateljice moja; ako padoh, ustaću; ako sedim u mraku, Gospod će mi biti videlo’ (Mihej 7:8). Radujem se činjenici da nikada ne započinješ nešto što ne možeš da dovršiš. Ti nisi neko ko odustaje. Ti si započeo dobro delo u meni i dok god se uzdam u tebe, ti ćeš biti uporan u svom poslu, sve dok on u meni nije savršen i ja postanem spreman da večno uživam sa tobom. Hvala ti što tvoja ljubav nema granice, i što moje spasenje zavisi od tebe.
Ponovo i ponovo, Bog je u svojoj Reči obećao stvari poput ‘Bog je tako voleo svet [nema izuzetka] da je i svog jedinorodnog Sina dao, da nijedan [nema izuzetka] koji veruje u Njega ne pogine’ (Jovan 3:16). Lista sa još mnogo, mnogo ovakvih citata iz Svetog Pisma nalazi se na dnu ove stranice. Ne postoji greh koji može da pretvori Boga Istine, koji je načinio ova obećanja, u lažova. Niti je slučaj da je Bog nevoljan da održi svoju reč. On čezne da svakoj osobi oprosti svaki greh, jer je upravo to priroda prave ljubavi. Ali sveti Gospod ne može da dozvoli da greh prođe nekažnjeno. Bog je išao do samih granica, dozvolivši da večni Božiji Sin bude kažnjen za grehe čitavog sveta (za svaki greh koji ste ikada počinili) jer ne postoji nijedan drugi način da osoba bude spašena. Ako odbijemo da prihvatimo Isusovu žrtvu za naše grehe, to slama Božije srce, ali ne postoji drugi način: mi moramo da sami platimo svoju kaznu. Oni koji hule na Svetog Duha nisu oni koji Ga psuju. To su oni koji čine da im ne može biti oprošteno, jer jedini način na koji mogu da budu spašeni odbacuju kao sotonsku zamku. Međutim, kako bi ostali u stanju gde im zaista nikada ne može biti oprošteno, oni moraju da nastave da odbacuju Isusov oproštaj do kraja svojih života. Knjiga Jevrejima, koja takođe poseduje stroga upozorenja, je bila napisana jevrejskim hrišćanima koji su bili u opasnosti da odbace Isusa kao svog Spasitelja, i da se vrate svojim prvobitnim jevrejskim verovanjima. Mi možemo da odbacimo Isusa hiljadu puta, i da bez obzira na to pronađemo spasenje, ako promenimo svoje mišljenje i prihvatimo spasenje koje Isus nudi. Ali, dok god neko konstantno odbija Isusa kao sredstvo spasenja, toj osobi ne može biti oprošteno. Ne postoji greh koji je toliko veliki da ne može biti oprošten kada je Božije oproštenje traženo kroz Isusa, ali ne postoji greh koji je toliko mali da može da bude oprošten ako odbijemo da tražimo Božije oproštenje bez Isusa. Veličina našeg greha ne utiče ni na šta. Jedina stvar koja je važna jeste da li ćemo da prihvatimo Isusa za Spasitelja. Ono što je bitno nije naša prošlost, već naša sadašnja vera u Isusovu moć da oprosti. Ne smemo da se usudimo da olako shvatimo Božija upozorenja i tako Ga sramotimo, ali je od veće važnosti da Ga ne sramotimo tako što ćemo da nastavimo da verujemo da ne može, ili da ne želi da oprosti svaki greh svakoj osobi koja taj oproštaj traži kroz Hristovu prolivenu krv. Ironično, baš zbog toga što su Božija upozorenja zastrašujuće ozbiljna, mi ne smemo da pomislimo da smo prokleti. Pretpostavka da nam ne može biti oprošteno potkopava veru u Hristovu moć da oprosti, i/ili našu motivaciju da se pokajemo, što su upravo stvari koje će nas zaštiti od opasnosti o kojoj nas Bog pun ljubavi upozorava. Više od bilo kog drugog greha, odbijanje da verujemo u Hristovu moć da nam oprosti je onaj koji posebno treba da izbegavamo. Ipak, svaki greh, uključujući i ovaj, će biti oprošten kad shvatimo svoju grešku, i potražimo oproštenje kroz veru u Hrista. Jednostavna logika je sve što je potrebno da se dokaže da ako postoji neko ko je preplavljen plodovima Duha (Galatima 5:22), to je upravo Duh Božiji. On je ljubav, ljubaznost, nežnost, strpljivost, i samokontrola personifikovani. On nije promenljiv, niti tera inat. On nije uvređen mislima u koje ne verujete, ili stvarima zbog kojih sada žalite. Ono što vređa Boga je konstantno odbacivanje Hrista koji je umro za vas; što očajno traći Njegovu žrtvu za vas, jer odbijate da verujete u činjenicu da je to što je on patio umesto vas sasvim dovoljno da vas duhovno očisti od svakog greha. Strah izvrće naše viđenje svega, a strah nije od Boga (2. Timoteju 1:7). Božiji lek za strah jeste vera, a posebno vera u moć Hristove žrtve da oprosti svaki greh. Radujte Ga tako što ćete konstantno da verujete u to.
Nakon što je pronašao ovu stranicu, moj prijatelj mi je poslao imejl, govoreći:
Zašto bi neko psovao Svetog Duha? Odgovor: Jednostavno zato što pokušavaju da budu loši. Oni su na kraju svojih snaga, osećaju se beznadežno ili bespomoćno, i zapravo pokušavaju da učine nešto neoprostivo, što je otprilike kao mini-duhovnosamoubistvo.
Podseća me na to kada je moja šesnaestogodišnja ćerka jednom, u frustraciji, vikala na porodicu, “Ja služim Sotoni!”, slično kao što je ranije umela da kaže, “Jednom kad odem odavde, nikada više neću pričati sa vama!” Naravno, sada kad je odrasla, i živi sama, i dalje razgovara sa nama, i nedelju nakon tog ispada, ona je bila ta koja je najviše želela da ide u crkvu. Prestao sam sa čitanjem Erikovog imejla i odgovorio sam: To što kažeš je tačno za većinu ljudi. Začudo, kod nekih osoba je ipak komplikovanije. Mnogi iskreni hrišćani postanu preplašeni od hule na Svetog Duha, i zbog trika ljudskog uma, ovaj teror ih tera da pomisle upravo na one misli kojih se boje. Ovo je detaljno objašnjeno na stranicama poput Kada hrišćanin ne može da zaustavi bogohulne misli (Kada hrišćanin ne može da zaustavi bogohulne misli: Neoprostiv greh ili samo duhovni napad?) Ja sam bio primoran da posvetim mnogo stranica tom problemu – kao i ogroman deo mog vremena za savetovanje – jer je muka kroz koju ovi dragu ljudi prolaze toliko strašna da se skoro ne mogu utešiti. Tada sam se vratio ostatku Erikovog imejla i pročitao sledeće o onima koji namerno psuju Svetog Duha. Dopada mi se način na koji se izrazio: Stvar je u tome što je to propao pokušaj duhovnog samoubistva. Oni misle da čine neoprostiv greh, ali možda je Bog u svojoj mudrosti postavio tu strujnu žicu, otprilike kao što je ostavljanje bezazlenih pilula u boci na kojoj piše otrov, kada znate da postoji rizik da će vaš tinejdžer možda posegnuti za njima [umesto da pronađu nešto što je zaista smrtonosno].
Nastavljeno: Šta greh čini neoprostivim?Još srpskih hrišćanskih stranica od istog autora
Not to be sold. © Copyright, 1997, 2002, 2006, 2008, 2015, 2017 Grantley Morris. Not to be copied in whole or in part without citing this entire paragraph. Many more compassionate, inspiring, sometimes hilarious writings by Grantley Morris available free at the following internet site www.net-burst.net Freely you have received, freely give.
Would you like to write to the author? Click the icon, or E-mail by the method of your choice: guilt@net-burst.net
The Beginning The only way to not miss any of this feast of uplifting webpages about false guilt is to start at Feeling Condemned? There’s Hope! and follow each link. You won’t regret it! Feeling Rejected by God An important part of this series of webpages Unforgivable? The part of the series that deals with the unforgivable sin Testimonies They thought they were unforgivable Scriptures Some of the vast number of Scriptures proving that you can be forgiven How Much Does God Love Me? Receive Your Personal Revelation of God’s Love A separate, very important series Demons The beginning of a series of webpages Dealing with Depression and Discouragement God & Suffering Coping with fears that God might be harsh and unloving Becoming a Winner Breaking addictions and besetting sins Encouragement When You Feel Defeated Index to Entire Site A treasure trove of stimulating, compassionate, often humorous, webpages for Christians by the same author on a vast number of topics. This website is enormous!
|