Nada postoji!


Razuman priručnik za preokret u vašem životu:

Pronalazak nade u beznadežnoj situaciji

* * *

Kako se uzdići iz

Rupe beznađa u svetlost nade

Bez nepromišljenog optimizma

By Grantley Morris

Ova stranica na nemačkom English, German (Deutsch)










Net-Burst.Net









Nada!









Nada koja vam je potrebna









Pronalazak nade









Nada postoji!









Svetla nada u vezi budućnosti









Smog očaja, defetizma i pesimizma guši život u nama; prekrivajući svetlu budućnost sumornim beznađem. Možda je nada širom otvorenih očiju pobegla, užasnuta strahom i trepetom, ali je njeno bezobzirno bekstvo nije odvelo onoliko daleko koliko vi možda pretpostavljate. Odmah iza vidika, kriju se istinski razlozi za nadu. Možete da pronađete nadu kada izgleda kao da je nema, i možete zaista živeti.

Užasno je tragično što mršave osobe koje pate od anoreksije mogu ne samo da beskrajno muče sebe, već da gladuju do tačke umiranja, samo zbog svog pogrešnog uverenja da su gojazne. Baš kao što osobe koje pate od anoreksije imaju opasno iskrivljenu sliku o svom telu, i mi možemo imati iskrivljenu sliku naše budućnosti – a posledice mogu da budu podjednako kobne. Bezbrojna samoubistva se nikada ne bi dogodila da su ljudi samo mogli da vide svoju pravu budućnost, umesto turobne distorzije koja ih je prevarila da bespotrebno odbace svoj život.

Bez nade, sav smisao isparava iz našeg postojanja. Ako naš trud na kraju ne bi postizao ništa, život ne bi imao smisla – bio bi krajnji promašaj – ali ćemo videti kako to nikada nije mogućnost za bilo koju osobu posvećenoj Hristu, bez obzira koliko stvari na kratko izgledale beznadežno.

Život bez nade je kao obrok bez hrane; drvo bez vode; svet bez svetlosti. Međutim, mnogi od nas ne veruju nadi, i radije bi drhtali u hladnoći nego što bi dopustili da nam zagreje srca. Mislimo da može da ostane samo koliko i izmaglica leti, i da je opasna poput mosta koji truli, obuzdan kanapom nad provalijom. Potpuno suprotno od toga, Biblija istinsku nadu u Bogu opisuje kao stabilnu i sigurnu poput sidra broda (Jevrejima 6:19).

Protivrečnost ova dva suprotna stava se nastavlja jer se ljudska pomoć razlikuje od Božije koliko se paukova mreža razlikuje od najjače sigurnosne mreže u univerzumu. Božanska nada je garancija da će svemogući Bog osigurati trijumf dobra nad zlom – ne samo generalno, već i u životu svake osobe koja ga voli, iako mi skoro nikada ne pogodimo kada ili kako se to dogodi.

Bog istine nema zajedništvo sa sanjalačkim optimizmom, niti sa stanjem poricanja. Vaš Gospod nije Bog priželjkivanja, već Bog nade. Tako da, kad Biblija priča o nadi, znači da postoje temeljni razlozi zbog kojih možemo znati da predstoje dobre stvari. To je sigurnost da Bog koji nikada ne greši ima dobre planove za vas. Nada je jedna od tri velike stvari koje podnose test vremena: “. . . Sad dakle ostaje ovo troje: vera, nada, ljubav” (1 Korinćanima 13:13). Nezavisno od vaše prošlosti, Bog čezne da vi hodate u nadi koliko želi da hodate u ljubavi.

Bez obzira koliko ste često padali, sveti Božiji Sin vas čini dostojnima božanskih blagoslova iste sekunde u kojoj se predate njemu u iskrenom pokajanju. Zatim, bez obzira na vaše trenutne sumorne okolnosti i vaš dug spisak katastrofa, sveti Gospod proglašava da zaslužujete da blistate nadom.

Ako imate poteškoća sa verovanjem da vam je Bog potpuno oprostio, imaćete poteškoća sa gajenjem istinske nade. Ukoliko je ovo slučaj, vaš problem nije broj grehova koje ste počinili, već nedostatak razumevanja stepena Božijeg opraštanja. Na drugim stranicama sam veoma detaljno obrazložio zapanjujući stepen opraštanja i uzbudljive implikacije. Tako da, iako je ovo od kritičnog značaja kad je nada u pitanju, samo ću se dotaći ove teme, pre nego što pređem na ostale razloge koji utiču na našu sposobnost da održavamo nadu.

Odlučujući faktor kod utvrđivanja vaše prihvaćenosti u zastrašujuće svetim očima svemogućeg Boga nije grozota vašeg greha, već veličina Božije ljubavi i moći krsta da vas u rajskoj analizi učini neokaljanima kao da ste rođeni u totalnoj nedužnosti i da ste u njoj ostali celog svog života. Osećanje da ste osuđeni, uprljani ili sa prezirom odbačeni od Boga je apsolutno irelevantno, jer osećanja nisu duhovna stvarnost.

Kroz ogromno čudo Hrista koji je menjao mesto sa vama na krstu, onaj koji je svet je primio vaš greh, a vi ste primili moralno savršenstvo samog Boga. Bezgrešni Božiji Sin je na krstu bio toliko oštećen vašim gresima da je postao samo otelovljenje greha, i, verujući u njega, vi završavate tu transakciju i postajete samo otelovljenje Božije svetosti:

    2 Korinćanima 5:21 Onoga koji nije znao greha, [Isus] za nas je učinio grehom, da mi kroz njega postanemo, pravednost Božja.

Rastojanje koje je Hrist napravio između vaših greha i rajske svesti je toliko zapanjujuće da Bog u svojoj Reči koristi širok spektar različitih reči u pokušaju da to izrazi, uključujući: pomilovanje, oproštenje, zaboravljeno, izbrisano, uništeno, odvedeno, zgaženo, izgubljeno, umrljano, pročišćeno, oprano. Evo još par biblijskih pokušaja da se opiše veličina toga što se dogodilo:

    Isaiah 1:18 “. . . Ako gresi vaši budu kao skerlet, postaće beli kao sneg . . .”

    Psalam 103:12 Koliko je istok daleko od zapada, [beskrajna distanca po jevrejskom razmišljanju] toliko udaljuje od nas bezakonja naša.

    Mihej 7:19 Opet će se smilovati na nas; pogaziće naša bezakonja; bacićeš u dubine morske sve grehe njihove.

U vreme u kojem je ovaj stih napisan, tehnologija je bila takva da su stvari bačene u dubine mora bile nepovrative.

Postoje vremena u kojima ljubav tera Boga da proglasi propast nad ljudima, ali koliko god to konačno i beznadežno izgledalo, to je zapravo njegov poslednji pokušaj da ih dovede do pokajanja, kako bi se njihova tama pretvorila u svanuće novog sunčanog dana. (Samo posle smrti je prekasno za pokajanje.)

Na stranici Rejected by God (Odbačen od Boga) izložio sam mnogo takvih biblijskih slučajeva, ali ću na ovoj navesti samo jedan dobro poznati primer. Prorok Jona proglasio je Ninevljanima da će ceo grad biti uništen za četrdeset dana. Oni su se pokajali, i Božija ljubav je toliko velika čak i prema paganima, da se ovo proročanstvo nikada nije ispunilo. Svi su bili pošteđeni.

Ako i dalje mislite da vaša prošlost sprečava Božije blagoslove, potreban vam je link na kraju ove stranice koji opširnije potvrđuje razmere Božijeg oproštenja.

Oproštaj znači da, bez obzira koliko vi sebe smatrali beznačajnim i poraženim, Kralj univerzuma ne samo da vas ne smatra nižom klasom, on uživa u vama. Bog ne voli nikoga u čitavom univerzumu više od vas.

Bog vas voli ogromnom jačinom, i vi ste jedinstveno posebni i nezamenjivi u njegovim očima. Pun ljubavi prema vama, Bog svega stvorenog čezne da izlije svoje blagoslove na vas. Međutim, ako niste apsolutno ubeđeni u veličinu Božije ljubavi prema vama, tom temom se hitno moramo pozabaviti, kako bi zaustavili da konstantno prave rupe u vašoj veri.

Kao što sam pisao o svojim prošlim borbama:

    Lako mogu da verujem da Izvor iz kog su nastale sve čudesne stvari kao što su atomi, gravitacija, galaksije, i život može da učini šta god poželi. Čak i Sotona veruje u Božiju moć.

    Moja poteškoća je verovanje da Božija posebna ljubav za mene čini da On čezne da takvu svoju moć upotrebi lično za mene i moju dobrobit.

    Malo nas sumnja da Bog može učiniti neverovatne stvari. Slaba karika u našoj veri je verovanje da bi učinio takve stvari za obične i nedosledne ljude poput tebe i mene. Mi sumnjamo da nismo dovoljno posebni u očima svemogućeg Boga zbog čega nemamo takvu pažnju. Oh da, “Bog voli sve ljude”, ali mi slutimo da ta ljubav postane prilično mala dok je na putu da stigne do nas. Ja sam samo jedno od milon ljudskih bića. Zbog čega bi Bog fokusirao svoju svemoć na mene?

Ako bismo shvatili razmere Božije ljubavi prema nama, naša vera bi skočila do neba. Nagoveštaji nade su zapanjujući. Ipak, neću izlagati tu slavnu istinu ovde, jer link na kraju ove stranice vas vodi ka mnogim drugim koje detaljno istražuju koliko vas Bog voli. Umesto toga, pretpostaviću da ste već pročitali te stranice i da razumete ovu istinu koja menja život, i fokusiraću se na stvari vezane za nadu o kojima nisam pisao na tim stranicama.

Bez obzira koliko je užasno okrutan vaš život bio, i koliko god se osećali kao promašaj, Bog koji vas voli je majstor iznenađujućih srećnih završetaka. Vaš Bog je svemoćni Gospod, koji neočekivano grabi pobedu iz čeljusti poraza i odjednom preokreće očajanje u fantastično slavlje. On je Bog koji okreće na dobro; Bog koji uzdiže ponizne i obara moćnike; onaj koji se poslednji smeje, i koji je je isplanirao čitavu večnost u kojoj vi uživate u slavljeničkim pobedama sa njim.

Zaslužujete ohrabrenje. Tako da ne samo da sam natrpao ovu stranicu novim materijalom, već sam izvukao fragmente mnogih drugih stranica u svojoj želji da vas ohrabrim najbolje što mogu.

* * *

Prirodno je da baziramo svoja buduća očekivanja na osnovu prošlih iskustava. Međutim, takav postupak je često ne samo nelogičan, već opasan. Bez obzira da li osoba zamišlja da privlači dobru ili lošu sreću, dopustiti da je nezaboravan, ali redak događaj – ili lanac događaja – zavara da ima veću šansu od drugih ljudi za ponavljanje takvog događaja može uništiti njen život. Ova životna činjenica ima tako kobne posledice da bi trebalo pozabaviti se time na tren, kako bi nam pomoglo da je ozbiljno shvatimo.

Ako biste po prvi put koristili poker mašinu i ubrzo posle toga osvojili veliku nagradu, možda biste očekivali da vas sreća u kocki prati u budućnosti, ali nema racionalnog, statistički validnog razloga za to verovanje. Zapravo, uprkos velikom dobitku, ako biste verovali da su šanse za ponavljanje ovako retkog događaja velike, to bi eventualno moglo da vas finansijski uništi, zajedno sa lavinom ostalih tragedija, kao što je uništenje vašeg braka, i tako dalje.

Isto tako, ako biste zamalo bili ubijeni zbog pada predmeta iz aviona dok ste nevino hodali ulicom, posle toga ne biste imali više racionalnih razloga da se osećate neugodno u vezi hodanja ulicom od bilo koje druge osobe. Psihološki, vaša nervoza bi bila razumljiva, ali biste imali svaki logični razlog da se ponašate bezbrižno poput svake druge osobe kad god izađete napolje. Kakva bi tuga bila ako biste dozvolili da vas događaj koji se desi jednom u milion slučajeva drži zatvorenim; previše uplašenim da napustite kuću!

Možda ste iskusili više loših stvari u svojoj prošlosti od skoro svake druge osobe, ali osim ako baš ljudi koji su vas povredili i dalje imaju pristup i moć nad vama, stvarnost je da su šanse da se to ponovi jednako male kao i kod bilo koje druge osobe.

Međutim, tragedija je što se pesimistična očekivanja često ostvare – ili bar izgledaju kao da se ostvaruju u očima osobe koja ih očekuje. Kao što sam napisao na stranici How to Change Your Self-Image (Kako promeniti sliku o sebi):

    Na primer, ako bih ja mislio da me niko ne voli, a ljudi bi obavljali svoje normalne obaveze bez prekidanja svega što rade kako bih bio u centru pažnje, takvo ponašanje bih protumačio kao odbacivanje s prezirom. Po mom pogrešnom shvatanju, normalna stidljivost kod ljudi, strah od odbacivanja, preokupacija sopstvenim brigama, i tako dalje, bi “dokazalo” da im se gadim. Čak i kad bi par ljudi zapravo odvojilo vreme da kaže lepe stvari o meni, ja bih to odbacio kao neiskrenost (teraju sebe da budu ljubazni, sažalili su se na mene, pokušavaju da manipulišu, i tako dalje). Kao poslednja opcija, ako bi se iko ponašao na način koji ne mogu nikako da uguram u pomenute kategorije, to bih protumačio kao “izuzetak koji potvrđuje pravilo” i verovatno bih nalazio izopačeno zadovoljstvo u obnavljanju ravnoteže, namerno se podsećajući na događaje koji su izgledali kao da potvrđuju moju iskrivljenu sliku o sebi.

Pretpostavimo da je divna žena dozvolila svojim prošlim iskustvima u kojima je bila izložena neobično okrutnim ljudima da joj slome svaku nadu da će je neko ikada naći vrednom ljubavi. Ako se ona uda, uprkos svom verovanju da je nedostojna ljubavi, kod nje će postojati mnogo veća šansa da očekuje da je njen muž napusti zbog druge žene. Bez obzira koliko je ona dobra supruga i koliko je strastveno muž posvećen njoj voli, njena iracionalna očekivanja će po svoj prilici učiniti da nevine stvari pogrešno tumači kao znake da će je muž uskoro ostaviti. Toliko bi moglo da utiče na njen um, da ona na kraju može napustiti njega kako bi prestala sa produžavanjem svoje agonije i pretekla čin za koji veruje da je neizbežan; nesvesna istine njegovih izjava da joj je apsolutno posvećen i konstantno veran.

Osećam mučninu u stomaku pri pomenu na ovo, ali poznavao sam čovela koji je ponekad plaćao muškarcima da ga okrutno tretiraju, kako bi učvrstio svoje verovanje da je bio odvratan i nedostojan ljubavi. Kao i mnogi drugi ljudi koji se upuštaju u različite forme degradacije i nanošenja bola samom sebi, on je to činio kako bi ubio svoje nade da je bio vredan ljubavi. Da, rušenje svake nade ga je ispunjavalo očajem, ali je smatrao to vrednim fizičkog bola i osećaja beznadežnosti jer je odricanje od nade video kao samozaštitu. Njegov pogled na budućnost je bio toliko negativan, da je verovao da sebe štiti od patnje koju donosi agonija slomljenih nada.

Ne volim da se zadržavam na tolikoj negativnosti, ali je moje ubeđenje da je najbolji način dolaska do leka razumevanje uzroka. Neki ljudi rade stvari poput samopovređivanja, prejedanja, monotonog odevanja ili zapuštanja lične higijene, jer imaju toliko malo vere u budućnost da se plaše najmanjeg traga nade. Oni tretiraju odbačenost kao nešto apsolutno neizbežno, toliko da sami kreiraju dobre razloge da nastave sa očekivanjima da budu odbačeni. To rade jer veruju da štite sebe od mogućnosti da budu uhvaćeni nespremni, ili gorko razočarani kada se odbačenost dogodi.

Srceparajuća stvarnost je da tretiranje sebe samoga na grozan način obično jeste pokušaj samozaštite od suštinski malih životnih rizika – kao što je mogućnost privlačenja seksualnog napastvovanja normalnom odećom. Ljudi se ovako ponašaju kada veoma retke opasnosti porastu toliko mnogo u njihovim očima da njihovo ostvarenje izgleda vrlo moguće. Njihov strah nije baziran na statistički ispravnoj analizi, već se jednostavno bazira na veoma neobičnim događajima koji su im se prethodno dogodili.

Tragedija kod traume je da nije samo tužna; obično ljudima koji su kroz nju prošli ostavlja vrlo iskrivljeni pogled na njihove čitave živote. Neprijatna iskustva nastavljaju da se vraćaju u vidu flešbekova i tako dalje, i prošli teror je neizbrisivo urezan u njihovom sećanju, da jedva mogu da se sete svih dobrih stvari koje su im se desile. Kao da loša iskustva koja su imali vrište toliko glasno da guše slatke tragove dobrih vremena, iako su se dobre svari dešavale mnogo češće od loših.

Na primer, poznajem ženu koja je pre mnogo, mnogo godina prolazila kroz veoma traumatičnu i produženu borbu za starateljstvo, tokom koje je s pravom verovala da je sam bebin život bio pod znakom pitanja. Bio je to užasavajući period, sve dok konačno nije saznala ishod slučaja. Uzrokovalo je formiranje ekstremno negativnog stava prema zakonskom sistemu, parališući strah od sudova, i, ponekad, negativni pogled na Boga. Međutim, godinama kasnije, ona je jedva registrovala da je zapravo dobila starateljstvo. Na sudu je bila optužena za užasne stvari, ali je sudija presudio u njenu korist, proglasio da je ona u pravu i da su oni koji su je optužili lagali. Dobila je potpuno starateljstvo nad bebom, kroz čitavo njegovo odrastanje, i sada, kao odrasla osoba, on nastavlja da je voli i da ima visoko mišljenje o njoj. Uprkos tome, sećanje na relativno kratak period, kada je strah od katastrofalnog ishoda bio preplavljujuće snažan, je toliko duboko ugraviran u njen um, da je pozitivni ishod borbe za starateljstvo jedva ostvarilo uticaj na njeno mišljenje i pogled na život. Na sreću, njeni pogledi se sada značajno poboljšavaju, jer nastavlja da namerno podseća sebe na pozitivni ishod tog traumatičnog perioda, i uči da održava precizniji pogled na život.

* * *

Iako je tekst koji sledi originalno napisan za ljude koji su bili zlostavljani kao deca, moguće je da će vam biti od značaja i ako niste maltretirani na ovaj način. Ako osećate da ste bez nade, moguće je da je nešto u vašoj prošlosti – možda ponavljana poniženja od strane autoriteta ili vršnjaka – imalo tragično sličan efekat na vas kao kod onih kojima sam se prvobitno obraćao.

    Nemojte da traćite svoj život. Nemojte dopustiti da loši ljudi pobede.

    Kao malo dete, niste imali izbora. Tada su oni bili mnogo snažniji od vas, i njihove laži su izgledale tako istinito. Međutim, danas više niste dete; niste više bespomoćni i lako nasamareni. Ti dani su zauvek prošli.

Kao što sam napisao na drugom mestu:

    Kako bi bebu slona lišili slobode, cirkuski treneri moraju da je lancima vežu za ogroman kolac nabijen u zemlju. Međutim, kada beba izraste u odraslog slona, postaje mnogo pametnija i snažnija. Ono što tada treneri moraju da zabodu u zemlju jeste samo mali šatorski klin.

    Beba je pokušala sve da uradi ne bi li se oslobodila. Naprezala se svom svojom snagom, vukla na svaki mogući način, sat za satom, dan za danom. Ogromni kolac je odbio da se pomeri. I tako, umesto da bez razmišljanja nastavi sa pokušajima da učini nemoguće, uradila je ono što je u tom periodu bilo inteligentno: prestala je da pokušava.

    Beba je izrasla u moćnu zver. Ubeđena gorkim iskustvom da nema poente u pokušajima da se izbavi kad god je privezana, životinja se nije potrudila da utvrdi da li se išta promenilo. I tako podnosi poniženja, iako bi, da je svesna stvarnosti, lako mogla da pokida klin i zgazi one koji su nad njom dominirali.

    Kao odrasla jedinka, nije bila okovana lancima, već moćnom psihološkom pojavom. Ovoj moćnoj pojavi je dodeljeno više imena, od kojih je jedno – naučena bespomoćnost. Predmet je dubokog istraživanja, jer, u jednoj ili drugoj formi, sputava na milione ljudi. Ova pojava je faktor – a ponekad i ceo razlog – neobične tendencije mnogih nas da godinu za godinom budemo pogađani onim što liči na lošu sreću.

    Na primer, razmotrite srceparajuću činjenicu da čak i nakon što odrastu, ljudi koji su prošli kroz seksualno zlostavljanje kao deca često nađu sebe kako prelaze iz jedne nasilne veze u drugu. Kao i beba slon, žrtve zlostavljanja su se jednom našle u situaciji iz koje je bilo nemoguće pobeći. Bez obzira koliko snažno su pokušali, ništa što su mogli da urade nije uspelo da ih oslobodi poniženja od strane onih koji su nad njima imali moć. Sada su stariji i imaju više opcija, ali su poražavajući efekti njihovih prethodnih teških iskušenja tako parališući, da ako bi se ikada našli u sličnoj situaciji, izuzetno im je teško da poveruju kako mogu da se oslobode. Niko ubeđen da je otpor beskoristan nema veliku šansu da pruži otpor svom svojom snagom.

    Ili, pretpostavite da je zavisnik pod potpunom kontrolom svoje zavisnosti. Svaki njegov pokušaj da se iste oslobodi dokazao se nemogućim. Onda postaje nanovo rođen. Odjednom, u njemu se nastanjuje sva snaga koja mu je potrebna da napusti svoju zavisnost. Ubeđen svojim prošlim propalim pokušajima da ne može pronaći oslobođenje, nikada se ne potrudi da iskoristi svoju novu moć koju sam Bog dodeljuje da prekine zavisnost. Naravno, rezultat je da ostaje rob zavisnosti od koje bi mogao biti oslobođen.

    Nalazim da mene defetizam sputava u mnogim sferama života. Evo primera. Iskustvo me je naučio da koliko god se potrudio, opet mi neće uspeti da sklopim različite tipove puzli. “Svakako ću podbaciti, i zašto bih onda ulagao mnogo truda?” kažem sebi. Snužden ovim stavom, odustanem pre nego što sam dao sve od sebe svojim odlučnim, upornim trudom. Iznenađenja li, ne uspevam da rešim zadatak svojim mlakim pokušajem, tako osnaživši svoje ubeđenje da nikada neću uspeti.

    Izgleda da bi davanje puzla deci koja su preteška za njihove godine mogla da ih pretvore u defetiste kada su takve igrice u pitanju. Da stvari budu još više zabrinjavajuće, defetizam u ovoj sferi bi potencijalno mogao da se prenese u ostale sfere života i mogao bi trajati kroz ceo njihov život.

Nastaviću sa citatom sa moje druge stranice:

    Naučena bespomoćnost iz nas isisava motivaciju potrebnu za beg, čak i nakon što postanemo jači i dobijanje slobode postane lako. Bili ste poraženi u sada dalekoj prošlosti, to vas je načinilo tako naviknutim na to da bude nadjačani i na slamanje svake vaše nade, da sad, kada je lako pobediti, vi ne želite čak ni da probate da hodate u slobodi. Zatvorska vrata su godinama široko otvorena za vas, ali je izbor na vama – da li ćete izaći kroz njih na sunčani dan i zaista uživati u životu, ili ćete ostati unutra, čameći u prljavom svetu nepotrebne potištenosti i ograničenja.

    Prestanite sa traćenjem svog života u nepotrebnom emotivnom bolu, očaju i defetizmu. Podignite pogled ka Bogu za inspiraciju. Svemogući veruje u vas. Nastavite da tražite od njega da vas ispuni istom strašću za istinom, isceljenjem, pobedom i celovitošću koju On sam ima.

    Poput drevnih Izraelaca, na vama je da li ćete nastaviti da lutate po pustinji, ili ćete ući u Obećanu zemlju božanski pripremljenu za vas. Potrebna je hrabrost za upuštanje u sve blagoslove, ispunjenje i dostignuća koje Bog čezne da izlije na vas. Kao sa Izraelcima, samo je pitanje vere – verovanje da to možete uraditi sa Bogom na vašoj strani. Ne morate čak ni da verujete u sebe. Jednostavno verujte Bog nije tako patetično slab, da bi vaša slabost ikada mogla da poništi njegovu moć. Strah se čini tako opresivno stvarnim ali je ipak samo osećaj; ne i stvarnost. Prihvatite Božiju ruku i zakoračite kroz otvorena vrata.

Ne samo da nas neprijatna prošlost može nasamariti da nepotrebno napustimo svaku nadu, već postoje određeni zdravstveni problemi koji obmanjuju um, navodeći ga na misli kako nema nade. Uprkos tome što su prilično česti, ova stanja su retko shvaćena i često nedijagnostikovana, i imaju potencijal da uzrokuju ozbiljna duhovna iskušenja.

Čak ako ste sigurni da se sledeće ne odnosi na vas, važno je da ovo pročitate, jer je iznenađujuće česta pojava da osoba pati od kliničke depresije bez da to shvata, a klinička anksioznost je još manje shvaćena. Povrh toga, obe su jednostavno ekstremni slučajevi napada na verovanje osobe u dobru budućnost, i zato se svi moramo boriti. Razumevanje o načinima borbe sa ekstremima bi trebalo da nas naoruža da s lakoćom razoružamo manje napade.

Klinička depresija i/ili klinička anksioznost čine temu koja je prevelika za adekvatno doticanje iste na ovoj stranici, ali su takođe previše značajne da se o njima ne priča na stranici koja je ozbiljna u nameri osnaživanja čitalaca da pronađu nadu.

Odnosi se na depresiju i/ili kliničku anksioznost, čiji je uzrok ne samo uticaj okoline ili stav, već zdravstveni poremećaj. Ne govorim o tuzi povodom oboljenja, već o zdravstvenom problemu čiji je primarni simptom upravo depresija ili anksioznost – gde je to često jedini simptom – kao što je fizički bol simptom lomljenja kostiju, ili osip simptom malih boginja. Baš kao što vam psiholozi mogu pomoći da naučite da živite sa bolom, koji neće nestati bez lečenja fundamentalnog zdravstvenog problema, tako možete naučiti da umanjite uticaj depresije ili anksioznosti, ali one neće nestati bez lečenja fundamentalnog zdravstvenog problema.

Nažalost, lek - ni za depresiju a ni za anksioznost još uvek nije potpuno shvaćen, a uz to, iz razloga koji takođe još uvek nisu potpuno istraženi, ova oboljenja postaju sve češća i češća u modernom društvu, nezavisno od nečijeg hoda sa Bogom. Zbog toga što previše hrišćana ne shvata razliku između depresije uzrokovane medicinskim razlozima i depresije uzrokovane stavom osobe, mnogi tako ne shvataju da je klinička depresija bolest, i tako je pogrešno vide kao nešto što je skoro pa greh. Većina ovih ljudi nemaju nameru da budu okrutni i bezosećajni dok gaje ovo pogrešno shvatanje, ali, nažalost, rezultat bi jedva mogao da bude gori ako bi oni namerno bili puni mržnje. Tragično, ponašaju se kao Jovovi “prijatelji” koji su, uprkos iskrenim pokušajima da budu od pomoći, sebe izložili božanskoj osudi, jer su lažno optužili Jova za greh zbog užasnih stvari kroz koje je prošao (Jov 42:7-8).

U osnovi, patiti od kliničke depresije ili kliničke anksioznosti znači – bez toga da je osoba kriva – biti mučen snažnim osećanjima koja preplavljuju osobu katastrofalno ubedljivom iluzijom da nema nade. Održati nadu usred bilo kog od ova dva oboljenja je jednako herojski čin kao i čin maratonca koji završava trku sa parališućom povredom.

Depresija i/ili anksioznost nikako ne znače da Bog ne planira uzbudljivu budućnost za ovu osobu, samo znači da će se osoba suočavati sa ogromnim unutrašnjim opiranjem da poveruje u to. Ne znači da iko ko je lišen osećaja nade zbog ove bolesti ima manje vere od ostalih ljudi. Znači da je vera te osobe suočena sa mnogo većim izazovima; poput ranjenog maratonca koga su udarila kola tokom trke, koji ima mnogo više izazova dok se tetura od svih ostalih trkača.

Ispunjavanje sumornošću nije jedini način na koji nas depresija zavarava da izgubimo nadu. Depresija često umrtvljuje osećanja osobe, tako da ona više ne oseća ni Božije prisustvo, ni njegovu ljubav, ni njegovu utehu. Iskušenje da napustimo veru u Božija obećanja izgleda kao da stalno traje, i takođe je tu iskušenje da se ovaj gubitak osećanja pogrešno protumači kao indikacija da nas je Bog – naš razlog za nadu – napustio.

Drugačiji način na koji nas depresija može zavesti u gubitak nade je sličan načinu na koji neumerena anskioznost može zavarati one koji imaju tu nesreću da od nje pate. Kao i depresija, anksioznost može da se petlja s našim osećanjima. Ako načinimo tu grešku i krenemo da verujemo osećanjima kao duhovnom vodiču, umesto da verujemo Božijoj Reči za tu ulogu, izlažemo se velikoj ranjivosti i šansi za obmanu, i na kraju pogrešno poverujemo da je Bog nezadovoljan nama i da više ne želi da nas blagoslovi.

Iskušavač ne može da dotakne veličinu Božije zapanjujuće ljubavi i moći krsta. Sve što može da uradi je manipulacija našim osećanjima. Zbog ovoga, svi hrišćani moraju naučiti da se vode verom, ne osećanjima. Moraju da se drže Božije istine, čak i kada sve u njima vrišti da suprotnost tome mora biti ono što je istina. Prosečnim hrišćanima je ovo ponekad teško, ali za one koji imaju kiliničku depresiju ili anksioznost, jačina osećanja koja su sušta suprotnost duhovnoj realnosti je mnogo puta veća.

Iako je depresija slabo shvaćena od strane većine ljudi, neznanje o kliničkoj anksioznosti je još veće. Rečeno je da ljudi koje pate od anskioznog poremećaja zvanog opsesivno-kompulzivni poremećaj (koji može da ima ogromne duhovne implikacije) u proseku od toga pate devet godina pre nego što im je postavljena dijagnoza.

Bukvalno mi je na stotine uznemirenih ljudi poslalo imejl, u detaljima govoreći o katastrofalnom uticaju koji je neumerena anksioznost imala na njihov duhovni hod. Anksioznost se ponaša kao unutrašnji alarm koji upozorava da nešto ozbiljno nije u redu. Alarmi su dizajnirani tako da budu neprijatni, kako ih ne bi ignorisali, ali je još više uznemirujuće kada zdravstveni problem uzrokuje kvar pa se alarm stalno oglašava, implicirajući da postoji ogromna opasnost, kad je ustvari samo lažni alarm u pitanju. Lažni alarm izgleda kao optužujuća savest – kao da je Bog vrlo nezadovoljan osobom – a stres potom čini da se osoba oseća milionima kilometara udaljeno od Boga. Nadalje, ljudi pogođeni ovim oboljenjem postanu tako zabrinuti oko pokušaja da udovolje Bogu, da mnogi na kraju prekomerno nadziru svoje misli. Nažalost, što se više osoba trudi da ne razmišlja o nečemu, to se više um fokusira baš na tu stvar. Kao rezultat toga, mnogi od ovih posvećenih hrišćana na kraju završe progonjeni groznim bogohulnim mislima koje su sušta suprotnost onoga o čemu žele da misle, i to ih još više iskušava da pogrešno pretpostave da je Bog sigurno veoma nezadovoljan njima.

Bio sam pogođen neprilikama ovih ljudi, toliko da sam uložio ogromni trud tokom mnogo godina, u pokušajima da im pomognem da vide kroz veoma ubedljivu iluziju da njihova užasna osećanja i neželjene misli snižavaju sigurnost da je Bog na njihovoj strani, i da im pomognem da uvide kako je njihovna duhovna budućnost svetla.

Na kraju ove stranice postoje linkovi koji pružaju više informacija i ohrabrenje u vezi anksioznosti i depresije, ali, čak bez zalaženja u detalje na ovoj stranici, moram da naglasim da su osećaji kako nam ne može biti oprošteno, kako nas je Bog napustio, preplavljenost osećanjem krivice, osećanje beznadežnosti i tako dalje, osećaji koji su upadljivo ugnjetavajući i mogu da budu veoma ubedljivi. Uprkos tome, oni ostaju samo osećanja, a ne duhovna stvarnost. Bez obzira na jačinu ovih osećanja, ne mogu da promene Božiju posvećenost da van svake razmere blagoslovi svakoga ko dođe Hristu.

bible hope

Sada je vreme da istražimo zašto sam započeo ovu stranicu govoreći kako je nemoguće za posvećene hrišćane da njihov trud da postignu nešto bude uzaludan.

    1. Korinćanima 15:58 Zato, braćo moja mila, budite čvrsti, ne dajte se pomaknuti, budite bogati u delu Gospodnjem svagda, kad znate da trud vaš u Gospodu nije uzalud. (Moje isticanje)

    Galatima 6:9 A dobro činiti da nam se ne dosadi; jer ćemo u svoje vreme požnjeti ako ne sustanemo.

    Efescima 6:8 . . . znajući da će svaki, bio on rob ili slobodan, primiti od Gospoda po dobru što je učinio. . . .

    Jevrejima 6:10 Jer Bog nije nepravedan da zaboravi delo vaše i trud ljubavi koju pokazaste u ime Njegovo, posluživši svetima i služeći.

Činjenica da ćemo požeti ono što sejemo važi u oba pravca, u pozitivnom i negativnom smislu:

    Galatima 6:7-8 Ne varajte se. Bog se ne da ružiti. Šta čovek poseje, ono će i požeti. 8 Jer ko seje u svoju put, od puti će trulenje požnjeti, a ko seje u duh, od duha će život večni požnjeti.

    Matej 12:36 Ali vam kažem: Za svaku zlu reč koju kažu ljudi, odgovaraće za nju na dan suda.

Ono što činimo je od važnosti. Šalje talase kroz celu večnost:

    Otkrivenje 22:12 I evo ću doći skoro, i plata moja sa mnom, da dam svakome po delima njegovim.

Svaka naša misao i svako delo je veoma značajno i ima večne implikacije.

Najosnovniji aspekat hrišćanske poruke je da Bog nagrađuje svakog ko ga traži:

    Jevrejima 11:6 A bez vere nije moguće ugoditi Bogu; jer onaj koji hoće da dođe k Bogu, valja da veruje da ima Bog i da plaća onima koji Ga traže. (Moje isticanje)

Isus je stalno govorio o nagradama:

    Matej 16:27 Jer će doći Sin čovečji u slavi Oca svoga, s anđelima svojim i tada će vratiti svakome po delima njegovim.

    Luka 6:22-23 Blagoslovljeni ste, kad ljudi mrze na vas, kad vas odbacuju i sramote i ozloglašuju ime vaše zbog Sina čovječjega! Radujte se u onaj dan i veselite se; jer gle, velika je plaća vaša na nebu. . . .

    Luka 6:35 Ali ljubite neprijatelje svoje i činite dobro i dajte u zajam ne nadajući se ničemu, i vaša će nagrada velika biti, i bićete sinovi Najvišega. . . 

Bez obzira kako u kratkom roku izgledalo, sve što radimo je korisno, jer će sve što radimo biti nagrađeno. Čak ni nuđenje čaše vode nekoj osobi neće proći bez nagrade:

    Matej 10:42 I ako ko napoji jednoga od ovih malih samo čašom hladne vode u ime učeničko, u istinu vam kažem, neće mu nagrada propasti.

Isus je stalno isticao kako su i stvar koje radite a za koje niko ne zna od ogromnog značaja, jer ih sam Bog vidi:

    Matej 6:3-4 Ali ti kad daješ milostinju, da ne zna levica tvoja što čini desnica tvoja; 4 da se milostinja tvoja čini tajno; i Otac tvoj, koji vidi u tajnosti, vratiće ti.

    Matej 6:6 Kad ti hoćeš da se moliš, uđi u sobu svoju, zatvori vrata i moli se Ocu svome u tajnosti! Otac tvoj, koji vidi u tajnosti, platiće ti.

    Matej 6:17-18 A ti kad postiš, namaži glavu svoju i lice svoje umij, 18 da te ne vide ljudi gde postiš, nego Otac tvoj koji je u tajnosti. I Otac tvoj, koji vidi tajno, platiće ti.

Ljudi možda pretpostavljaju da su dela za koja niko ne zna uzaludna. U stvarnosti, upravo su takva dela posebna Bogu. Možda će ih čak i osoba koja ih je učinila zaboraviti, ali ne i Bog. On bogato nagrađuje.

* * *

Da, trauma izvodi trikove nad našim umovima, uzrokujući da umislimo ponavljanje događaja za koji je mnogo manje verovatno da će se opet dogoditi. Čini da izgleda kao da smo prošli kroz mnogo manje dobrih trenutaka nego što zapravo jesmo, i mami nas da odustanemo kada za tim nema potrebe. I postoje relativno česti zdravstveni problemi – koje je neprijatelj naših duša vešto istražio – a koji mogu da se poigraju s našim osećanjima; koji nas obmanjuju da za nas nema nade. Međutim, iza svega ovoga postoji još jedan zapanjujući razlog da ne budemo progonjeni našom prošlošću i/ili da ne verujemo snažnim osećanjima: kroz Hrista, čak i naša najgora vremena se na kraju pretvaraju u zlatna.

Da dodam deo koji sam napisao na drugo stranici:

    Možda izgleda potpuno neverovatno da će ono što je jednom bio vaš poraz i sram na kraju postati vaša pobeda i slava. Međutim, to se pretvara u stvarnost, jer vas voli Bog kome ništa nije nemoguće. Vi imate Boga nesebične ljubavi koji srastveno mrzi zlo, a koji je toliko moćan da čini da dobrota nadvlada to zlo. Beskrajna dobrota je savršen lek za zlo. To je kao da Gospod nastavlja da lije svoju dobrotu na planinu stvari koje su protiv Njega a koje su vam nanete. On to nastavlja, godinu za godinom, dok se vi eventualno ne osvrnete na ono što je bilo čisto zlo i vidite toliko dobrog koje teče iz toga da ste preplavljeni strahopoštovanjem i zahvalnošću.

    U svojoj zapanjujućoj dobroti, Svemogući koristi svoju beskrajnu moć da preokrene katastrofe u blagoslove, poraze u pobede i sram u slavu. Pogledajte na Isusa, koji je prokrčio put za vas da ga pratite. Pogledajte ga nagog, izloženog svetu, kako bespomoćno visi na krstu. Pogledajte Ga – ako možete da podnesete – ismevanog i prezrenog, poniženog i krvavog, kako biva mučen do smrti po želji uvaženih religioznih lidera nacije a koji Ga preziru. On se čini kao otelovljenje srama i poraza; postaje slabiji i ružniji svakog minuta, dok užasan bol sagoreva njegovo izmučeno, slomljeno telo. Međutim, ispostavilo se da je ono što je izgledalo kao najponižavajuća moguća katastrofa, zapravo najveća pobeda nad zlom koju je univerzum ikada video. Milioni će ga obožavati kroz čitavu večnost; poštujući Ga iznad bilo koga drugog jer je izabrao ono što je izgledalo kao neizrecivi sram.

    I to je put koji je Hrist prokrčio za vas. Poput Njega, i kroz Njega, vaš sram, bol i krivica će biti pretvoreni u vašu veličanstvenost; kao odvratna larva koja postaje leptir čija lepota ostavlja bez daha. (Igrom slučaja, prelepi leptiri postoje samo zbog toga što su jednom bili larve.)

    Možete da vidite toliko dobrog koje je proisteklo iz užasa u Isusovom životu ali možda mislite da ima isuviše razlika između Isusove patnje i vaših loših vremena da bi ikakva veza mogla da postoji. Ipak, pogledajte ovo:

      Rimljanima 8:28-29 A znamo da Bog onima koji ga ljube, u svemu pomaže na dobro, (naime) onima koji su po njegovoj volji pozvani. Jer koje napred izabra, one napred i odredi da budu jednaki slici Sina njegova, da bi on bio prvenac među mnogom braćom. (Moje isticanje.)

    Oni, koji su kroz veru u moć Isusove žrtve, u duhovnoj zajednici sa Gospodom koji je pobednik, ne samo da dele Njegovu sudbinu, već uz to sve više i više postaju nalik Njemu.

    Kao što sam napisao:

      Trenutno, vaš život možda izgleda kao beznadežan nered koji se sastoji od razbijenih delova, ali vaš posvećen Gospod sakuplja svaki fragment toga, čak i ona bolna životna iskustva koja se čine gorim od beskorisnih. Ne odbacujući ništa, On će sa ljubavlju sa tretira svaki incident u vašem životu kao kritičan deo slagalice koju samo natprirodni genije može da reši. On će da okupi svaku besmislenu katastrofu, sraman poraz i gnusan greh, dok zajedno ne oforme neprocenjivu lepotu za koju niko nikada ne bi mogao da pogodi da je mogla da nastane iz takvog zla i haosa.

      Da, stvari bi bile bolje da nismo zgrešili, ali kada dođemo Hristu za očišćenje, ne samo da On otklanja naš sram i čini da sijamo Njegovom čistotom, On čini da sve stvari – uključujući naš greh – izađe na naše dobro (Rimljanima 8:28).

      Čak i naš život pre spasenja će na kraju biti preplavljen božanskom slavom. Na primer, razmotrite grozan greh apostola Pavla. Ako je bilo ko imao razlog za sram, to je bio ovaj čovek. On je arogantno i brutalno mučio hrišćane u nadi da će uništiti njihovu veru i da će ih naterati da hule na Isusa i da će se zauvek odreći svog Gospoda i Spasitelja, tako ih večno uništavajući. Zbog toga što je hrišćanstvo bilo u svom ranom, prema tome ranjivom periodu, Pavle je, više od bilo koga drugog u istoriji, imao priliku da totalno izbriše svako sećanje na hrišćanstvo. A njegova namera je bila da to i postigne. Bog je naravno intervenisao, ali da su Pavlovi planovi uspeli i da je hrišćanstvo bilo izbrisano pre nego što je Novi Zavet bio napisan, svi mi bi danas bili bez Evanđelja, predodređeni na pakao. S obzirom na večne implikacije, ovo čini da serijsko ubistvo izgleda kao prekršaj vezan za parkiranje. Kako bi čak i Bog nemogućeg iscedio bilo šta dobro iz tog zla?

      Međutim, u Bibliji nema ni pomisli na prikrivanje Pavlovog groznog, anti-hrišćanskog ponašanja. Neverovatno, ta priča nije ispričana samo jednom, već tri puta u knjizi Dela (Dela 8:1-9:20; Dela 22:3-16; Dela 26:9-20). Toliko je Pavlova grešna prošlost bitna Bogu. Toliko Onaj koji je svet čezne da to iskoristi na svoju slavu. A u dva od tih odlomaka, Pavle je taj koji prepričava tu priču kada je bilo potrebno snažno svedočanstvo. Po svoj prilici, bilo je to sastavni deo Pavlove evangelizacije. Osim što je bilo kritično za obraćenje bezbrojnih skeptika kada je u pitanju moć i autentičnost jevanđelja u posvećene vernike, protivnik hrišćanstva koji je ispunjen mržnjom je inspirisao milione.

      Kroz hrišćansku istoriju, slične transformacije zlih dela su isuviše često bile ponavljane da bi se moglo računati na bilo koga osim Boga. Prvobitni sram osoba je bio transformisan u toliko snažno evanđeosko oružje i izvore inspiracije da je hrišćane sa uobičajenim pozadinama dovodilo u iskušenje da budu ljubomorni. “Bio sam kriminalac,” “Bio sam satanista,” “Bila sam prostituka,” “Bila sam zavisnik od heroina,” izjavljuju hrišćani, koji zamalo dostižu status poznate ličnosti zahvaljujući prošlosti koja je trebalo da bude sramna. Prošla zverstva više nisu sramne tajne koje ih ućutkuju sramotom, već, kroz Hrista, ono što je trebalo da bude povod spoticanja je preokrenuto ne samo u poskočnicu već u uspravni položaj ka duhovnom dostignuću dok koriste njihovu prošlost da osvoje duše i inspirišu vernike.

      Šta sa gresima nakon obraćenja? Iako bi opravdano očekivali suprotne rezultate, bukvalno milioni hrišćana su kroz istoriju crpeli utehu i inspiraciju od Petra kada se odrekao Hrista tri puta. “Ako postoji nada za Petra, onda postoji nada i za mene” oni ushićeno zaključuju. Isto važi i za šokantnu preljubu i ubitačno prikrivanje kralja Davida. Štaviše, koga je od mnogih Davidovih sinova Bog izabrao za naslednika Davidovog trona i Mesijinog pretka? Betsabejin sin, Solomon. Ovaj čovek nikada nije trebalo da bude rođen. Njegova majka je i dalje trebalo da bude udata za čoveka koga je David ubio. A ipak je Bog toliko oprostio da je odabrao rezultat Davidovog najvećeg moralnog pada kao ključnu figuru u jevrejskoj i iskupljućoj istoriji i kao onog koga je obdario izvanrednom mudrošću.

      Kao što sam napisao:

        ‘Naučiću bezakonike putevima tvojim,’ pevušio je David. Kada? Nakon nesrećnog moralnog pada (Psalam 51:3-5, 12-13). ‘Simone ... pasi ovce moje’ (Jovan 21:17). Kada? Nakon što se odrekao Spasitelja.

        ‘I bi mrtvih koje pobi umirući više nego nego onih koje pobi za života svog’ (Sudije 16:30, parafrazirano). Kada? Nakon Samsonovog najvećeg poniženja.

        Samson i David su poznavali užas duhovnog promašaja. Na vrhu njihovog poziva, sjurili su u gnusne dubine. Njihovi propusti nisu imali izgovora. Njihove službe su bile oskrnavljene. A uprkos tome su odbili da se zadržavaju na porazu. Na momenat su bili gubitnici, ali su zauvek bili pobednici. Grabeći Božiju ruku oproštenja, popeli su se na nove visine za veličanje Onog koji ih je načinio čistim.

        Ugnjetavanje Simona, koji je stena, slomilo ga je u pesak. Na ivici službe, nakon godina pripremanja, on je uprskao. Lagao je. Prizvao je kletvu nad sobom. Odrekao se svog Gospoda. (Matej 26:74). A ipak, iako ga je slomilo, ova stena nije nestala. Osnažen njegovim Spasiteljem, ponovo se pretvorio u kamen.

        Iako pravednici – to smo vi i ja u Hristu – padnu nekoliko puta, oni se ponovo dižu. To je obećanje (Poslovice 24:16, takođe videti Psalam 37:23-24).

            Bilo je to samo šišanje
            Za Dalilinu igračku;
            I samo molitva
            Za izdajnika Petra
            Dremaše jaki
            Ali slabi ustadoše,
            I znali to nisu.

            Ljudi uništeni fatalnim rezom;
            Ostavljeni da se valjaju u rutini;
            Sa krivicom ostavljeni
            I sramom koji progoni,
            Da u grehu trunu.

            Malo seme jedva posejano
            Na smrt osuđeno ali sada naraslo!
            Tako male stvari
            Rastu tako visoko,
            Ali ne čude se.

            Ako greh da raste može
            Može i molitva;
            Ako molitve teku,
            Onda će i kosa.
            Sa nadom obnovljenom
            Vinuće se nada,
            Upiti se greške.

            Njegovo pokajanje posta stvarno,
            Iako beše Dalilina žrtva,
            Imaše pobede i dalje.
            A beskarakterni odricatelj Hrista
            Skinu svoj sram
            I postade
            Stena crkve.

* * *

Inspiracija iz Pavlovih posramljujućih momenata ide mnogo dalje od njegovih dana pre obraćenja. Razmotrite njegovo ponovljeno poniženje kada je bio ogoljen i nemilosrdno pretučen nekoliko puta, ili okovan i zatvoren, ili kada je tri puta doživeo brodolom (kakvo iskušenje da pomisli kako ga je Bog napustio!) ili went hungry – kada je bio gladan – (čak i danas propovednici prosperiteta smatraju da je to bila sramota). Ovo nije bila Pavlova sramota, već slava. Ne samo što će on biti večno nagrađen jer je sve to pretrpeo, već kroz sve ove vekove, milioni i milioni nas su bili inspirisani stvarima koje je on preživeo. Zbog toga ćemo ga uzdizati kao heroja.

Možda mislite da je vaša patnja mnogo manje plemenita od Pavlove, ali potcenjujete značaj vašeg svedočanstva. Kao što sam napisao na drugoj stranici:

    Uzmite u obzir Scotta i njegov tim, koji su se mučili da osvoje Severni pol samo da bi otkrili da je njihova čast da budu prvi koji su ga dostigli zauvek izgubljena. Amundsen ih je pretekao za oko jedan mesec ranije. Da sve bude još uzaludnije, izdržali su mećave, bolesti, promrzline i izgladnelost samo da bi stradali; poslednja tri člana tima je umrlo na samo par milja od bezbednog mesta. Uprkos tome, njihov nesrećan poraz koji se završio smrću i ledenom izolovanošću, gde svemu tome nije prisustvovao nijedan jedini svedok, je veličan i hvaljen kao jedna od najvećih priča o ljudskoj izdržljivosti i istraživanju.

    Svaki deo mog bića je ubeđen da je njihova slava samo senka onoga što vi možete da postignete. Iako patite u izolovanosti i čini vam se, beskorisnosti, dubina vašeg iskušenja, koje nije poznato nikom na ovoj planeti, bi moglo da rezultuje rajskim svetlima kojima će vaše ime da plamti, gde će gomila u raju zauvek da poštuje vaše epske borbe sa očajanjem, bolešću, teškim gubicima i sa svim ostalim stvarima. Dolazi dan kada će o onome što se podnosilo u tajnosti vikati sa vrha krovova. Setite se Jova: unezveren, oklevetan, neshvaćen; boreći se ne sa nekim herojskim neprijateljem već sa stvarima koje su u suštini uobičajene – finansijskim preokretom, žalošću i gubitkom; za koga nisu navijali vatreni fanovi, nego su ga izviždali takozvani prijatelji. Kada je Jov danas slavljen čak i u ovom ludom svetu, ne mogu ni da zamislim klicanje koje čeka vas kada sve bude otkriveno. Vaša borba sa mizerijama koje život nosi može da bude drska poput Davidovog susreta sa Golijatom. Ne brinite ako drugi to trenutno ne shvataju. Jednog dana hoće. I taj dan se nikada neće završiti.

Postoji još jedan način na koji Bog može snažno da upotrebi naše prošle promašaje i naizgled katastrofalne situacije. Kako bih objasnio, opet ću citirati jednu od svojih stranica:

    Vaš najveći doprinos za Boga i čovečanstvo može da protekne iz vaše najveće slabosti. Ako nalazite ovaj sajt korisnim, to je zbog toga što sam se ja osećao beskorisnim. Koplje koje je zabodeno kroz moje srce je ono što me povezuje sa vašim bolom. Godine prožete bolom su one koje obelodanjuju odgovore. Da je nešto ublažilo ili zatupelo moj bol, vi ne biste čitali ovu veb stranicu.

    Veliki ljudi poput Vajtfilda i Veslija su izuzetno patili u svojoj borbi da pronađu spasenje. Vajtfildove duhovne potrebe su bile toliko prožimajuće da ga je njegov post umalo ubio. Džon i Čarli su bili neutešni sve dok najzad nisu pronašli spasenje. Spurgeon, kome je podnošenje bolnih bolesti bilo dobro poznato, je patio u toliko velikoj meri u svojoj potrazi za spasenjem da je napisao ‘Radije bih prošao kroz sedam godina najgore bolesti, nego što bih ponovo prošao kroz strašno otkriće veličine zla greha.’ Nije iznenađenje što su njihove propovedi i služba Bogu nadmašili skoro sve službe hrišćana koji su bili pošteđeni takvih muka duše.

    Duhovne muke kroz koje je prolazio Džon Banjan bile su užasavajuće. Sa jačinom koju bi tek mali broj nas mogao da zamisli, godinu za godinom, on je u više navrata bio preplavljen grehom, beznađem i naizgled sigurnom večnošću u paklu. Zatim, usledile su duge godine okrutnog zatvora, a da stvar bude još gora, čak i kada je bio van zatvora, uvek je pretila veoma realna opasnost od pogubljenja ili proterivanja. Nije ni čudo da je Put Hrišćanina zaista izuzetno moćna knjiga. Mnogo od napisanog je praktično autobiografija.

    Agonija Marka Virklera bila je u njegovoj nemogućnosti da čuje Božiji glas. Uzalud je tražio pomoć onih koji su redovno čuli od Boga. Oni čak nisu ni mogli da razumeju njegov problem. Za njih je to bilo lako poput molitve. Godinu za godinom, Mark se borio u agoniji tišine. Zbog čega bi Otac koji čezne da komunicira sa svojom dragocenom decom dozvolio da on tako okrutno pati? Jer, za razliku od onih koju su mogli da čuju Božiji glas s lakoćom, Mark sada ima odgovore koji su preneli na hiljade duša na ‘drugu stranu tišine’.

    Traume nas kvalifikuju za službu bolje nego bilo šta drugo.

    Nakon što je izgubio vid, Vilijam Mun je molio molitvu koja je dobila moćan odgovor: ‘Gospode, pomozi mi da iskoristim smisao ove slepoće u tvoju službu . . .’

    Barbara Džonson je dotakla nebrojeno mnogo ljudi na slavu Hrista, zahvaljujući bolnom užasu koji joj je oduzeo dva sina kroz smrt, trećeg kroz gej način života, i naneo kritične povrede njenom mužu.

    Ko bi ikada čuo za Kori ten Bum ili Ričarda Vurmbranda da oni nisu patili u koncentracionom logoru?

    Umesto stavljanja vašeg strpljenja na test tako što bih citirao na stotine drugih primera, dozvolite mi da zaključim izgovarajući ono što je očigledno: za ogroman broj hrišćana, duhovni uticaj njihovih života izgleda direktno proporcionalan njihovoj prošloj agoniji. Situacije koje su najviše želeli da izbegnu – vremena kada je smrt izgledala kao bolja opcija – osposobila je njihove živote kao nijedno drugo iskustvo.

* * *

Isus je otkrio da je najvažnija stvar u našem duhovnom životu veličina naše ljubavi prema Bogu (Matej 22:36-38) i da je onima koji najviše vole Boga najviše bilo oprošteno (Luke 7:42-43,47). Svi smo jednako nedostojni oproštenja, ali oni koji najviše vole Boga – i koji tako najviše raduju Boga – jesu oni koji su najzahvalniji za oproštenje koje su dobili. Hajde da budemo praktični. Koliko smo zahvalni – i koliko na kraju volimo Boga – zavisi od dve stvari: koliko smo svesni da Bog zaista oprašta sve grehove, i koliko smo uvereni o veličini naših greha. Tako da, ako zbog vaše prošlosti smatrate da ste najgori među grešnicima (kao što je bio slučaj sa apostolom Pavlom – 1 Timoteju 1:15), to vam daje prednost nad svima nama, pod uslovom da verujete da je Hristova žrtva dovoljno snažna da vas očisti.

Zato što je Božije delo preokretanja greha u nešto dobro tako zapanjujuće, daću samo još jedan primer. Zamislimo da ste izvršili abortus. Koliko god greh bio užasan, Gospod je željan da oprosti i kad jednom to učini, divne stvari se mogu desiti. Na primer, Gospod bi mogao da iskoristi vaše iskustvo da produbi vašu svest o Božijem oproštenju, ili da vas spreči da postanete ponosni, ili da vam podari službu i prilike za svedočenje tako što povećava vašu empatiju za druge koji su na taj način patili. Da li bi trebalo da grešimo kako bi milost obilovala? Naravno da ne! Ali naša patnja Boga isuviše dotiče da bi dopustio da bude uzalud.

Hajde da se vratimo kontekstu stiha koji zaslužuje da bude uklesano u mozak svakog hrišćanina:

    Rimljanima 8:28-29A znamo da Bog onima koji ga ljube, u svemu pomaže na dobro, (naime) onima koji su po njegovoj volji pozvani. Jer koje napred izabra, one napred i odredi da budu jednaki slici Sina njegova, da bi on bio prvenac među mnogom braćom. (Moje isticanje.)

Izgleda da stih govori o tome da Bog okreće sve stvari koje nas saleću na dobro ne da bi mi dobili svoje sebično, kratkotrajno zadovoljstvo, već da na kraju budemo slični Hristovom liku. Ako vas to malo razočara, niste dobro promislili. Biti poput Hrista je mnogo bolje i lepše od bilo koje jeftine zabave na koju ste mislili.

Biti kao Hrist znači biti ispunjen plodovima Duha – a to su ljubav, mir, dobrota, samokontrola, i tako dalje. To je divno, ali ima još više. Biti kao Hrist ne znači samo dobiti dostojanstvo već dobiti kraljevsku čast; ne samo biti snažan već vladati sa rajskog trona; ne samo biti pametan, već imati pristup božanskoj mudrosti; ne samo biti atraktivan već znači sijati nenadmašnom unutrašnjom lepotom; ne znači biti samo moralno ispravan, već savršen u pronicljivim očima svetog Sudije čovečanstva; ne samo srećan, već imati preobilnu radost koja se ne može rečima izraziti; ne samo biti mlad, već večan; ne samo biti saosećajan već pun snage koja menja živote. To je nešto vredno plaćanja najviše cene.

Happy

A evo još jednog razloga za nadu: koliko god da su čuda uzbudljiva i inspirišuća, praktično niko u Bibliji nije iskusio čudo bez da je prethodno bio bolno bolestan, ili u tužnoj ili čak zastrašujućoj situaciji. Strašne situacije nisu kraj, već prethodnici uzbudljivih stvari. Razmotrite heroje vere koji su klicanjem pozdravljeni u Jevrejima 11. Svi su bili pobednici, ali su heroji samo jer su se suočili sa situacijama koje bi svaka razumna osoba želela da izbegne. Nijednom od njih se početna situacija nije svidela, ali je na kraju bilo vredno toga van svake mere, i sada im milioni zavide. Okrutna vremena nisu značila da Bog nije bio s njima, niti da su bili prepušteni porazu. Mračna vremena su jednostavno učinila da njihova vera sija, i pretvorila ih u heroje koji inspirišu.

A vi ste bili rođeni da nastavite ovu tradiciju.

Nije potrebno mnogo čitanja Biblije kako bismo naučili da pre nego što srećan kraj skoči iz prikrajka, često postoje katastrofe – ili čak njihov lanac. Razmotrite:

    * Josifa, koga je sopstvena porodica prodala u ropstvo, koji je zatim bio lažno optužen za užasan zločin, potom zaboravljen od zatvorenika kome je pomogao i ostavljen da trune u zatvoru

    * Davida, koji je izbegao ponovljene pokušaje Saula da ga ubije, dok je njegov budući ubica pod komandom imao svakog građanina i čitavu vojnu moć države, zatim kad je Davidova kuća bila opljačkana i spaljena do temelja, njegova porodica kidnapovana i ljudi koji su mu nekada bili prijatelji a sada su postali toliko ljuti, da su čak i oni krenuli da prave planove vezane za njegovo ubistvo, i još je David kasnije morao da beži kako bi spasio glavu od svog sopstvenog sina, Avesalom, koji je okupio vojsku kako bi ukrao njegov tron

    * Jova, koji je izgubio sve što je imao, svoju decu i čak svoje zdravlje i reputaciju, kada su ga i najbolji prijatelji optužili za greh.

Kod Jone koji je bio izbačen u divlje more i koga je morsko čudovište progutalo; kad Danijela koji je postao hrana lavovima i čiji su prijatelji bačeni u plamenove; i kao kod mnogih drugih koji su nagurani između biblijskih korica, a gde se bukvalno na milione njih preliva u istoriju sve do vas, i čak kod svemogućeg Boga koji je neprestano ismevan i koga neprestano odbacuju: stvari, kratkoročno gledane, mogu da izgledaju katastrofalno. Međutim, sa dobrim razlozima Pismo izjavljuje:

    Mikej 7:8 Nemoj mi se radovati, neprijateljice moja; ako padoh, ustaću; ako sedim u mraku, Gospod će mi biti videlo.

    Priče 24:16 Jer ako i sedam puta padne pravednik, opet ustane . . .

    Psalam 34:19 Mnogo muke ima pravednik, ali mu iz svih pomaže Gospod.

    Psalam 37:23-24 Gospod utvrđuje korak čoveku, ako mu se dopada put njegov. Ako i posrne, ne padne, jer Gospod prihvati ruku njegovu. (Moje isticanje)

    Psalam 107:13-14 U nevolji vapiše Gospodu, od stradanja on ih izbavljaše. Izvede ih iz tame i straha i raskide okove na njima.

    Jovan 16:33 . . . Ovo sam vam kazao, da bi u meni mir imali. U svetu imate nevolju; ali se ne bojte, jer sam ja nadvladao svet.

    2 Korinćanima 2:14 Ali hvala Bogu koji nam svagda daje pobedu u Hristu i na svakom mestu . . .

    Rimljanima 8:37 Ali u svemu ovome pobeđujemo pomoću onoga koji nas je ljubio!

    1 Korinćanima 15:57 Bogu hvala, koji nam dade pobedu kroz Gospoda našeg Isusa Hrista!

    1 Jovanova 4:4 Vi ste od Boga, dečice, i nadvladaste ih, jer je veći koji je u vama negoli koji je na svetu.

    1 Jovanova 5:4 Jer svaki koji je rođen od Boga pobeđuje svet; i vera je naša ova pobeda koja pobedi svet.

* * *

Kroz Hrista smo istinski pobednici, ali postoje dve stvari čije je razumevanje od kritičnog značaja:

    1. Moramo pažljivo da usvojimo Božiju definiciju pobede.

    2. Pobeda se odnosi na finalni rezultat, ne na to kako stvari izgledaju pre kraja.

Hajde da razmotrimo prvu činjenicu.

Ranije sam se dotakao naučene bespomoćnosti – očaj čiji je uzrok stalna izloženost porazima, tako da osoba na kraju izgubi svaku nadu i odustane od daljih pokušaja.

Izgledalo je da je najveći cilj u životu ove žene povređivanje ljudi i dominacija nad njihovim emocijama. Patila je od mentalnog poremećaja koji joj je onemogućio da voli bilo koga osim sebe. Bila je toliko mizerna da niko nije mogao da joj udovolji, a ona je osigurala da znaju koliki su promašaji bili – to je posebno stavljala do znanja svojoj deci, koja bi bila ponižavana i nemilosrdno pretučena kad god ne bi uspeli da je izvuku iz njene depresije. Štaviše, u pokušaju da poveća svoju kontrolu nad drugima, uvek bi tvrdila da je žena visokog morala i isticala je kako je Bog na njenoj strani.

Njena odrasla ćerka je meni otvorila svoje srce povodom toga. Iako je konačno pobegla iz emotivnog lavirinta u koji ju je njena majka prethodno zaključala, često bi se vratila uglu gledanja na stvari iz koga je sve izgledalo kao poraz, i shvatila je kako je prolazila kroz okrutno jaka iskušenja da se prepusti očaju. Ono što je situacije pretvaralo u poraz bila su njena prethodna iskustva – okrutno osnažena prebijanjem – zbog kojih se osećala primoranom da udovoljava ljudima, čak i kada bi odbili da čine stvari u skladu sa Božijom voljom. Njena duga istorija zlostavljanja, oblikovala su je u osobu previše prestravljenu od mogućnosti da razočara bilo koga. Uprkos tome, bila je potpuno posvećena poslušnosti Bogu. Zbog toga se često našla u dilemi, između potpune posvećenosti da udovolji Bogu, ali istovremeno, osećaja obaveze da udovolji ljudima poput njene majke koja je želela da ona radi stvari suprotne Božijem putu. To je zaista nemoguća situacija, ali nije nešto što naš Gospod pun ljubavi očekuje od bilo koga. Čak ni Bog ne udovoljava svima. Zapravo, nema nikoga na ovoj planeti ko je omražen i neshvaćen kao on. Dileme su bile njena sopstvena odluka. Postojale su samo jer je njena definicija pobede bila pogrešna. Pobeda nije o udovoljavanju ljudima koji od nas očekuju da živimo suprotno od Božijeg učenja.

Da, sa svemogućim Bogom na našoj strani smo pobednici, ali je od kritične važnosti kako osoba definiše pobedu. Kako osoba definiše uspeh je ultimativni test integriteta i dostojanstva te osobe. Da li je uspeh biti lenji rasipnik koji se valja u slavi i luksuzu; kome milioni zavide zbog savršenstva njegove/njene plastične hirurgije? Da li je uspeh oguliti do gole kože toliko ljudi da možete da protraćite svoj život u dekadentnim slastima i na hiljadu avantura za jednu noć? Da li je uspeh ako je horda zavisnika ljubomorna na vas jer imate beskrajne zalihe droge i pornografije?

Pobeda znači imati blago uskladišteno na nebu umesto na zemlji; biti tako ispunjen ljubavlju da volite svoje neprijatelje; biti tako očišćen od greha i ozaren božanskim oproštenjem da se preliva u vašoj velikodušnosti prema svakom ko želi da vas povredi; biti tako pun radosti da se radujete nepovoljnim okolnostima; biti takav ljubitelj mira da okrećete drugi obraz; biti toliko ispunjen samokontrolom da blagosiljate one koji bi razbesneli drugu osobu; tako strpljiv da ste izdržljivi poput heroja.

Da citiram iz svoje omiljene knjige (Waiting for Your Ministry – Čekanje na vašu službu):

    Mi Jonovu službu posmatramo kao natprosečno uspešnu. Sam samcijat je spasao čitavo stanovništvo velelepne Ninevije. Očekivali biste da on bude uzbuđen poput stonoge na prodaji cipela, a opet je njegov izraz lica bio dobra imitacija napola isceđenog grejpfruta (Jona 4:1-3). Cela njegova poruka bila je, ‘Još četrdeset dana, i Ninevija će biti srušena.’ (Jona 3:4) Četrdeset dana kasnije, Ninevija je slavila, a Jona je bio suicidan. Možda je bio predmet ljubomore evanđelista, ali kao prorok, ovaj čovek bio je otpisan.

    ‘Uspeh’ isključivo zavisi od merila koja su upotrebljena. Istinski uspeh – druge kombinacije ne traju dugo – je dostignuće koje Bog očekuje od nas. Samo Bog može izmeriti uspeh. Ne ocenjujte preponaše prema tome koliko visoko mogu da skoče, niti skakače motkom na osnovu toga koliko brzo mogu da trče. Sudite strelcima na osnovu tačnosti, i ne koristite ista merila za bacače koplja. Ako to izgleda očigledno, to je samo zato što sportu fali misterija stvarnog života. U igri života špekulanti špekulišu, a Sudija sudi.

    Jedanaest hiljada nastavnika se takmičilo sa Kristom MekAulif i izgubili su. Pobedniku koji je osvojio mesto na šatlu Čelindžera zavidili su milioni – dok se šatl nije raspao. Jedanaest hiljada gubitnika su odjednom postali pobednici.

    U treptaju oka, prvi će biti poslednji. (1. Korinćanima 15:52; Matej 20:16; Luka 16:15). Dok taj čudesni trenutak ne dođe, nemoje pretpostavljati da ste gubitnik.

    Mnogi od nas su mnogo uspešniji nego što zamišljamo; možda više nego što naša skromnost može da izdrži. Tragično je kod Hristovog tela optužiti uvo što ne može da vidi, ili pronaći oko koje misli da je izneverilo telo jer ne može da oseti mirise.

    Nevažna su mišljenja sveta, drugih hrišćana, kao i vaše. Ništa osim Božijeg odobrenja nije bitno. To je jedino merilo službe.

* * *

Nakon utvrđivanja važnosti potrage za Božijom definicijom pobede, vreme je da razmotrimo drugu činjenicu o pobedi koja je isto tako od kritične važnosti: pobeda je o konačnom cilju i rezultatu, a ne o privremenoj situaciji i kako ona izgleda.

    1 Korinćanima 4:5 Zato ne sudite ništa pre vremena, dokle ne dođe Gospod, koji će izneti na svetlost što je sakriveno u tami, i objaviće namisli srca. Tada će svaki primiti od Boga hvalu koja mu pripada.

Dozvolite mi da citiram tekst sa još jedne od svojih stranica:

    Obračun

    Bio je to duel između dve duhovne supersile: lažni egipatski bogovi protiv jednog istinitog Boga. Aron baca štap. Štap postaje uvijajuća zmija. Kakva pobeda – sirova Božija moć spektakularno pokazana pred samim faraonom. Faraonu, priznaj da si na gubitničkoj strani! Paganski vračevi stupaju ispred. Bacaju svoje štapove i svaki se izmigoljio u život. Pred faraonovim očima je jedna Mojsijeva zmija, beznadežno okružena leglom koji gmiže. (2 Mojsijeva 7:9-12).

    * * *

    Na putu kući, levit je morao da prenoći negde. Iako je pagansko mesto bilo udobnije, on bira sigurnost izraelskog grada. Tu bi mirno spavao, okružen Božijim ljudima. Ali, na sopstveni užas, otkriva da su ovi ljudi, uprkos Božijim blagoslovima i poznavanju Njegovog zakona, gori od pagana. Silovali bi ga da su imali i mrvicu šanse. Njegovu konkubinu su svu noć maltretirali. Do jutra je bila mrtva. Izraelski grad se srozao na nivo Sodome i Gomore.

    Besan, levit je sazvao čitav Izrael. Božiji zakon je bio izričit: ove perverzne ubice moraju umreti. Ali je njihovo pleme odbilo da ih preda. Celo pleme je toliko bilo posvećeno zlu, da su Benjamiti bili rešeni da se bore i do smrti ako je potrebno, protiv vojske cele nacije, umesto da dozvole izvršenje Božijeg zakona.

    Vrlo uznemireni, verni su tražili Boga. Preskočiti ovaj korak je vrlo lako moglo biti iskušenje. Očigledno su oni bili u pravu, i šanse su potpuno bile na njihovoj strani. Iako su Benjamini imali par iskusnih ratnika, bili su njihova braća, a ne neka superiorna rasa, i Izrael ih je nadmašio u brojnosti ratnika, 400.000 naprema manje od 27.000. Ali, učinili su pravu stvar. Konsultovali su Boga, i tako im je On dao odobrenje i čak im je dao i strategiju. Na njihovoj strani je bila prirodna superiornost, pravednost, božansko odobrenje, i mudrost i bezgranična moć Gospodara domaćina. U poslušnosti svom Gospodu, krenuli su da marširaju, u čvrstoj veri i moći Božijoj.

    I bili su poubijani. U jednom danu, 22.000 njih je bilo nadvladano i posečeno.

    Plakali su. Molili se. Ponovo su tražili Gospoda. Osnaženi svežom Božijom rečju, pripremili su se za drugi dan. I još 18.000 njih je bilo masakrirano. (Sudije, poglavlja 19-20).

    * * *

    Moćni Božiji Sin je došao na naš svet. Ovo je bio vrhunac božanskog plana, skovanog pre nego što je svet stvoren, i čitav jedan milenijum brižljivo i kompleksno tkan u odeću ljudske istorije. Bio je to obračun: stvorenje protiv Stvoritelja, prašina protiv božanstva, prljavština protiv čistote, moral protiv nemorala.

    I Isus je umro.

    * * *

    Na faraonovom sudu, okultne moći su čudesno stvorile mnogo više zmija od Boga. U vreme sudija, Božije snage su porazile vojske inferiorne snage. Na Golgoti, Božiji Sin je mrtav.

    Koliko zahvaljujem Bogu za Bibliju! Malo drugih hrišćana kaže onako kako jeste: možete da obilujete Božijom snagom, prateći Njegove instrukcije od slova do slova u apsolutnoj nevinosti, a da vas slabašne Sotonine snage pobeđuju.

    Ali samo na neko vreme.

    Aronov štap je progutao pruteve vračeva. Trećeg dana, Izraelci su slomili i pobedili Benjamine. Trećeg dana, Isus je porazio đavola progutavši smrt.

    * * *

    Poetično izraženo:

      Uznemiren porazom,
      Uronjen u sumornost,
      Zbunjen kletvom,
      Prezren i odbačen.
      Progonjen očajanjem,
      Ismevan od sudbine.
      Moje oči su možda ispunjene suzama,
      Ali ne užasom i strahom.

      Iz ove larve, niknuće krila.
      Ovaj podjarmljen crv vinuće se;
      Preobražen snagom spasenja,
      Oslobođen snagom Gospodara svih.
      Još uvek niko ne vidi:
      Tajne koje raj čuva.
      Rugaju se i ismevaju
      Oni ne znaju;
      Uspeh je spor, ali siguran;
      Iako odugovlači, doći će.
      Sve što Otac dotakne se pretvara u zlato.
      Nije nimalo bitno šta drugi kažu,
      Pobeda je tu;
      Kakav Otac, takav sin!

      Osnovano na njegovoj Reči;
      Balsamovan ljubavlju.
      Okružen njegovim rukama;
      Opran i zagrejan.
      Dodeljeno sve što mi treba,
      Održan mislima odgore:
      Oslobođen od straha,
      Smiren rajskim mirom.

    Evo mog konačnog pokušaja da izrazim ovu duboku istinu:

      Bog pravi pametan kolač.
      Ako sam sav pokriven prolivenim mlekom, to je divno.
      Ako je jaje na mom licu, to je bonus.
      Ako sam izmešan, ushićen sam.
      Ako sam utaban, napredujem.
      Ako je peć uključena, spreman sam za svoj zadatak.
      Ako sam polu-pečen, nešto dobro se kuva.
      Ako osećam da bih mogao da se zdrobim, blizu sam savršenstva.
      Sve radi u moju korist. .

”*

Bog radi u našim životima, stvarajući lepotu poput umetnika. Međutim, u početnim fazama, umetničko delo obično izgleda haotično, pa čak i ružno. Završeno delo će biti izvanredno, ali da bi došlo do toga, prvo moramo imati veru u božanskog Umetnika, sarađujući s Njim dok on dovršava svoj rad. S obzirom da Bog nije nasilnik, mi ili svojom voljom sarađujemo sa Njim, ili činimo korake sami i propuštamo velike stvari.

Kao u paraboli o talentima (Matej 25:14-28), prošli i budući blagoslovi su dragoceni poklon od Boga koji možemo da zakopamo i ignorišemo, poput nevernog sluge koji je dopustio da strah vlada njegovim životom (Matej 25:25), ili možemo odabrati da budemo poput sluga koji su zadobili hvalu jer su neprestano izvlačili najbolje od stvari koje su im poverene.

Neprovereno negativno razmišljanje je rak koji će se proširiti na svaki deo našeg života i uništiti našu budućnost. Ali, ne moramo dopustiti da se to dogodi. Možemo uzvratiti udarac u bilo kom trenutku. Negativno razmišljanje brzo postane navika, a napuštanje loših navika zahteva uporan trud, i stvaranje novih. Vi to možete.

Umesto umanjivanja ili ignorisanja prošlih ili sadašnjih pobeda, dostignuća, blagoslova i veselih trenutaka, važno je dati im značaj koji im pripada, tako što ćete redovno podsećati sebe na njih i zapravo ih veličati. Nemojte biti poput mene i činiti moju čestu grešku – koji budem toliko uplašen od naduvanog ega da ostajem toliko nisko, gde mi nedostaje vera da dohvatim najbolje od Boga. Ne dozvolite da blagoslovi i dostignuća iščile iz vašeg uma, već nastavite da ih ističete, redovno uživajući u njima u svom sećanju. U suprotnom će vas vaš um zavarati, preuveličavajući učestalost negativnih stvari, što će gušiti vašu nadu.

Nastavite sa trudom uspostavljanja navike da svaki dan pronađete po nešto čemu se radujete. Ako dovoljno otvorite svoje oči, pronaći ćete na stotinu mogućnosti. To može da bude cvet, zalazak Sunca, kućni ljubimac, hrana (u kojoj nemojte preterivati), vesela muzika, umetničko delo, šta god, i kada nešto takvo primetite, odvojite trenutak da uživate u momentu. Zadržavajte se na tome; namerno čuvajući stvar u vašem umu kao lepo sećanje. Savetujem vam da vodite dnevnik u kome ćete beležiti lepa sećanja i dobre stvari koje su vam se dogodile, bilo nedavne ili iz daleke prošlosti. Takođe možete odvojiti kutiju ili deo sobe gde ćete čuvati stvari koje vas podsećaju na lična dostignuća, srećna vremena, prijateljstva, i tako dalje. Može da uključuje i suvenire, recimo školjku sa divne šetnje na plaži, slike, izraz zahvalnosti od nekoga, pozitivni imejl od vašeg šefa, i tako dalje.

Evo šta sam napisao na kraju svoje omiljene onlajn knjige:

    Uprkos mojoj neumornoj čežnji da podelim ove istine, bolno je izdati ovu knjigu. Što duže radim na knjizi, to dublje uranjam u njene istine. Konstantno ispira prljave naslage negativnosti, stalno me podiže na nove visine. Mrzim pomisao na kraj ovog procesa, ali turobno iskustvo potvrđuje taj događaj – ubrzo nakon što zatvorim knjigu. Bezbroj puta sam morao da je ponovo i ponovo pročitam, kako bih našao put koji me vraća u proces. A i dalje mi je potrebna.

    Iako je moja potreba hronična, sumnjam da bi i najmanja tuga mogla biti olakšana samo jednim čitanjem ove knjige. Očekujem da se osetite bolje nakon jedne doze, ali redovne doze su od suštinskog značaja za trajni lek. Zato insistiram da vam knjiga bude blizu, čak i nakon završenog čitanja. Dugotrajni problemi zahtevaju dugotrajna rešenja. Čeznem da imate nov život, ne samo trenutno olakšanje bola. Iskustvo mi govori da će vam ova knjiga biti potrebna godinama. Nikada ne dostižemo tačku u kojoj nas iskušenje zauvek napušta.

    Negativne misli kokodaču u našim glavama, kljucajući do uništenja voće koje se tek formira u našim životima. Mi smo oterali ove štetočine, ali će se one krišom vratiti. Tada je na nas red da ponovo prođemo kroz knjigu. Označite delove koji vam posebno govore ili vas ohrabruju. Personalizujte ih. Zapišite. Prikažite. Zapamtite. Dodajte svoje misli njima. Podelite ih. Živite ih. One će vas držati podalje od štetočina i odvesti vas do novog nivoa plodnosti.

    Pronađite mudre načine da u svojoj podsvesti čuvate istine koje su vam potrebne. Ja na poslu moram da postavim i koristim nekoliko šifri za kompjutere. Možda ću sebi reći “Slaviću Boga u svakoj prilici”, dok kucam prvo slovo svake reči. SBUSP tako postaje moja nova šifra. Niko ne može da pogodi tako nasumično poređana slova, a ja mogu da se setim samo tako što ponovo u svom umu izgovaram pozitivnu stvar kad god je koristim. Možda možete da negde nacrtate malo srce koje će vas podsećati na ogromnu Božiju ljubav prema vama. Ima na hiljadu mogućnosti. Pronalaženje onih koje vam odgovaraju će biti vredno svakog truda.

    Bio bih ushićen ako moji izrazi nekada pomognu. Pokušao sam da ih oblikujem tako da ostanu utisnuti u klizavoj memoriji. Ali moje reči ne moraju da vas ograničavaju. Koristite sopstvene izraze, i to će pomoći da istine postanu vaše. Nemojte ni da vas tričavost mog uvida ograničava. Tražite Boga strastveno i sa samopouzdanjem dragocene, voljene osobe dok god ne primite sopstvena biblijska, hristolika otkrivenja. Bez obzira koliko pažljivo i vruće servirano, ili koliko je pošećereno, polovno otkrivenje iz druge ruke je neukusno koliko i polovni listići čaja, osim ako Sveti Duh ne siđe na vas, uzrokujući da reči u vama eksplodiraju sa tolikom snagom da to postane vaš sopstveni božanski susret. Polovna reč od Boga možda donese malo osveženja, ali istina ispunjena Svetim Duhom koja teče iz života osobe je toliko superiorna da je svaka njena cena premala. A uobičajena cena je žarka molitva i razmišljanje o Bibliji.

    Iako sam neprekidno molio da vas ova knjiga blagoslovi koliko je mene, bojim se da time tražim od Boga da prekrši jedan od svojih principa. Zašto bi zahtevao od nas da kucamo, i tražimo, i posvetimo svoje živote pažljivom izučavanju Svetom Pisma, osim ako to nije savršeni način da se Njegova istina otkrije? Nisu reči u knjizi ono što nas oslobađa, već istine u srcu. A smestiti ih u njemu zahteva duhovni i mentalni trud. Čeznem za radošću služenja koje donosi preuzimanje sve molitve i izučavanja za vas na sebe, ali to je kao da pokušavam da igram tenis za vas – ja dobijam zdravu vežbu koja je potrebna i vi propuštate svu zabavu.

* * *

Što je vaša patnja veća, to je vaše preživljavanje svega toga više izuzetno. Mogli biste da odlučite da sebe vidite kao promašaj sa istorijom bolnih katastrofa, ili biste mogli da odlučite da se radujete što ste preživeli i da u sebi vidite pobednika koji je dokazao da poseduje ono što je potrebno za pobedu nad nedaćama. Bez ponižavanja drugih, mogli biste da odlučite da vidite sebe kao osobu kojoj je dodeljena privilegija značajne prednosti nad onima čija je navodna snaga i vera jedva bila testirana, i nad dobročiniteljima koji su prvi sa savetima za ljude koji prolaze kroz teška vremena, ali koji nikada sami nisu prošli kroz takve nevolje.

Moramo da nastavimo sa bacanjem Božijeg svetla na našu prošlost, kako bi uzgajili novi pogled na život. Da bi videli našu prošlost, sadašnjost i budućnost kakvim jesu, moramo počivati na Božijoj istini. Božija Reč je istina (Jovan 17:17) i nikada ne ulepšava, niti krije činjenicu da se teška vremena dešavaju. Sada primetite koliko snažno nada isijava u njenim sledećim redovima, uprkos punom priznanju o stvarnosti poteškoća u životu osobe:

    Psalm 30:5  . . . večerom dolazi plač, a jutrom radost.

    Psalm 126:6 Ide i plače koji nosi seme da seje; poći će s pesmom noseći snopove svoje [obilnu žetvu].

    Jeremija 31:13  . . . i promeniću žalost njihovu na radost, i utešiću ih, i razveseliću ih po žalosti njihovoj.

    Luka 6:21 Blago vama koji ste gladni sad; jer ćete se nasititi. Blago vama koji plačete sad; jer ćete se nasmejati.

    Jovan 16:20  . . . vi ćete žalosni biti, ali će se vaša žalost okrenuti na radost.

    1 Petrova 1:6 U njemu ćete se radovati, iako ste sad malo, ako je potrebno, rastuženi različnim kušnjama

Takvi citati su potpuno suprotni od tvrdnji onih koji beže od stvarnosti, koji pokušavaju da potisnu sećanja u nadi da će ubediti sebe kako se prošle patnje nikada nisu dogodile. Biblijsko učenje je takođe u suprotnosti sa duhovnim slabićima koji izgledaju snažno samo jer su imali lak život i njihova navodna vera i nada nikada nisu bile testirane.

Činjenica da ste i dalje živi, uprkos razarajućim vremenima, znači da ste već na pola puta ka demonstriranju istinitosti ovih stihova. Hajde da pročitamo još par od mnogobrojnih stihova ispunjenim nadom, koji trijumfalno sijaju usred mračnih vremena:

    Psalm 23:4-6 Da pođem i dolinom sena smrtnoga, [da, teška vremena se dešavaju] neću se bojati zla; jer si Ti sa mnom; štap Tvoj i palica Tvoja teši me. Postavio si preda mnom trpezu na vidiku neprijateljima mojim [da, možete imati i ljude koji vas mrze, ali čak i usred toga će Bog paziti na vas]  . . . Da! Dobrota i milost Tvoja pratiće me u sve dane života mog, i ja ću nastavati u domu Gospodnjem zadugo.

    Matej 5:11-12 Blagoslovljeni ste vi kad vas ljudi zbog mene grde i progone i za vama lažno sve zlo govore! Radujte se i veselite se; jer je velika plaća vaša na nebesima. . . .

    2 Korinćanima 4:17-18 Jer naša laka trenutna briga donosi nam večnu i od svega pretežniju slavu. Nama koji ne gledamo na ovo što se vidi, nego na ono što se ne vidi; jer je ovo što se vidi, za vreme, a ono što se ne vidi, večno.

Obratimo pažnju na poslednji citat. Da li je Pavle bio lud? Ko bi, a da je zdravog razuma, nazvao sve svoje brodolome, prebijanja, kamenovanja, itd, “lakim i trenutnim”? To je moguće samo onima koji svoj pogled sklone sa prolaznih stvari i podignu pogled ka Bogu, za osnaženje verom kako bi mogli da uvide veću sliku.

bible study

Evo nekoliko načina da ostanemo fokusirani na veću sliku:

    1. Nastavljajte da se podsećate na Božija obećanja:

      Romans 8:35-37 Ko će nas rastaviti od ljubavi Božije? Nevolja li ili tuga? Ili gonjenje? Ili glad? Ili golotinja? Ili strah? Ili mač?  . . . Ali u svemu ovome pobeđujemo [usred nevolja, progona, izolovanosti, opasnosti i tako dalje], Onog radi koji nas je ljubio.

      Isaija 54:17 “. . .  Nikakvo oružje načinjeno protiv tebe neće biti srećno, i svaki jezik koji se podigne na te na sudu saprećeš. To je nasledstvo sluga Gospodnjih i pravda njihova od mene, veli Gospod.

      Jeremija 29:11 Jer ja znam, koje misli nosim za vas, govori Gospod: “Odluke su na spasenje, a ne na nesreću, da vam dadnem budućnost punu nade”.

    * * *

    2. Nastavite da se fokusirate na pozitivne stvari:

      Filipljanima 4:8  . . . Najposle, braćo, što je god istinito, što je god pošteno, što je god pravedno, što je god čisto, što je god prijatno, što je god slavno, što se god vrlina zove, što je god hvale vredno, to mislite!

      1 Jovanova 4:1 Ljubazni! Ne verujte svakom duhu, nego kušajte duhove jesu li od Boga; jer mnogi lažni proroci iziđoše na svet.

      1 Solunjanima 5:20-21 A sve kušajući dobro držite. Uklanjajte se od svakog zla.

    * * *

    3. Nastavite da se podsećate na sve dobre stvari koje su vam se dogodile:

      Psalm 103:2 Dušo moja, slavi Gospoda i ne zaboravljaj nijednoga dobročinstva njegova!

      Isaija 63:7 Pominjaću dobrotu Gospodnju, hvalu Gospodnju za sve što nam je učinio Gospod . . . po milosti svojoj i po velikoj dobroti svojoj.

      Psalm 40:2-5 Izvadi me iz jame, koja buči, i iz gliba, i postavi na kamen noge moje, i utvrdi stope moje. I metnu u usta moja pesmu novu, hvalu Bogu našem. Vide mnogi, i počinju se bojati Gospoda, i uzdati se u Njega. Blago onome koji na Gospoda stavlja nadanje svoje . . . Mnoga su čudesa Tvoja, koja si učinio Gospode, Bože moj, i mnoge su misli Tvoje s nama. Nema Ti ravna. Hteo bih javljati i kazivati, ali im broja nema.

    * * *

    4. Nastojite da ostanete radosni i zahvalni.eep striving to be joyful and thankful. Povezati se sa svojim bolom, suočiti se sa svojom tugom i prolivenim suzama je sasvim je u skladu sa Svetim Pismom. (Ako imate i najmanje sumnje u vezi ovoga, pročitajte Real Christians Grieve and When is Positive Confession Living in Denial?) Međutim, to ne znači da u tom duhu treba da provedemo čitav život:

      1 Samuilova 30:3-4, 6 I kad David dođe sa svojim ljudima u grad, a to grad spaljen ognjem, i žene njihove i sinovi i kćeri njihove zarobljene. I podiže David i narod koji beše s njim glas svoj, i plakaše dokle već ne mogoše plakati.  . . . I David beše na muci velikoj, jer narod govoraše da ga zaspu kamenjem; jer žalostan beše sav narod, svaki za sinovima svojim i za kćerima svojim; ali se David ohrabri u Gospodu Bogu svom.

      Rimljanima 12:12 Nadanjem veselite se . . .

      1 Solunjanima 5:18 Na svačemu zahvaljujte, jer je to volja Božja u Isusu Hristu za vas.

      Filipljanima 4:4 Radujte se svagda u Gospodu, i opet velim: radujte se!

    Razumem ako sa prezirom uzdišete nad stihovima u Svetom Pismu koji nam nalažu da se radujemo. Možete se osetiti kao da vam govore da trčite maraton, kada ste već premoreni i sve što želite je da ostanete ušuškani u svom udobnom krevetu. Međutim, uzbudljiva i utešna istina krije se ugnječena među ovim stihovima. Oni govore da nema potrebe za nas da budemo poniženi tako što dozvoljavamo sebi da budemo svedeni na bespomoćne žrtve naših osećanja. Mi ne moramo da dozvolimo raspoloženjima da postanu čudovišta koja nas maltretiranjem pretvaraju u svoje robove.

    Mi možemo da ustanemo, povratimo svoje dostojanstvo, i preuzmemo kontrolu.

    Ono što depresiju čini podmuklim parazitom koji iz nas isisava život, je njeno dejstvo, koje čini da nam jednostavne stvari koje bi nam pomogle da se osetimo bolje, poput fizičkih vežbi, izlaženja iz kuće, socijalne interakcije, zdrave ishrane, i tako dalje – izgledaju kao da zahtevaju isuviše truda. Hrišćanski mislilac. C.S. Lewis, upao je u depresiju nakon smrti supruge. Opisao je depresiju kao ležanje u krevetu, u kom je previše hladno, ali gde se osećamo previše umornim da povučemo ćebe.

    Koliko god nam to bilo odbojno, moramo preuzeti inicijativu i izaći iz ćorsokaka, ulažući trud da se radujemo.

    Ovo me podseća na zapanjujuću moć osmeha. Dotakao sam se te teme na par drugih stranica. Hajde da to spojimo:

      Istraživanje je pokazalo da forsiranje širokog osmeha na dva minuta pouzdano menja raspoloženje osobe. (Pravljenje grimasa karakterističnih za bol takođe menja raspoloženje na gore, pokazano je.) Prema istraživačima, osim psiholoških, postoje i fiziološki razlozi zbog kojih samo delo osmehivanja popravlja raspoloženje čak i osobe koja se oseća jako nesrećno (More).

      “Radujte se svagda,” kaže Sveto Pismo (1 Solunjanima 5:16-17). Koja vrsta radosti uzrokuje svečano lice? Ako mlada ima užasnu glavobolju, zar se ne bi nasmešila zbog kamere? Da li je Bog važniji od kamere?

      Zato se namerno smejte. Ispočetka će namerno smeškanje da izgleda čudno, a tako ćete se i osećati, ali ima mnogo dobrih razloga u korist tog čina. Čak i ako je smešak skroz površan, sam fizički pokret osmehivanja ohrabruje i uzdiže duh. Takođe opušta, što je isto od velike koristi.

      Osim psihološke podrške, smeškanje daje duhovnu podršku, podsećajući vas da imate mnogo razloga za smirenost: vi ste duhovno bezbedni. Ulažući trud u smeškanje, vi uvlačite celo svoje telo u akciju odavanja utiska celom svom biću da je u redu i primereno biti srećan, i da se možete opustiti.

    * * *

    5. Slavljenje – Božiji antidepresant i duhovni teleskop

    Zamislite da ste prestravljeni, očekujući da vas najveća vojska koju je svet ikada video napadne svakog momenta. Na svakoj strani zemlja polako opada, ali ako stanete na vrhove svojih prstiju, možete da se uzdignete taman toliko da pogledom uhvatite vrhove glava anđela koji oformljuju jedan jedini krug oko vas. “To je lepo,” pomislite, “ali šta je par anđela u odnosu na vojsku napadača?”

    Iza vas su ogromne dvostruke merdevine. Lestvice na njima su toliko udaljene da bi bilo teško penjati se uz njih. Anđeli insistiraju da se popnete, ali morali bi da se dosta potrudite i jednostavno izgleda previše.

    Jednog dana, uspevate da se popnete na jednu lestvicu, i sada sa te tačke, počinjete da vidite tela anđela. Ova bića nisu beznačajna kao što vam se na prvi pogled učinilo. Oni su ratnici spremni za bitku. Vi uložite trud da se popnete na još jednu lestvicu, i otkrivate da su oni ogromni. Svaki izgleda viši od tri metra. To je interesantno, ali i dalje su beznadežno nadbrojani od strane ogromne vojske za koju znate da bi svake sekunde mogla da napadne. Anđeli insistiraju da se popnete još više, ali ste vi umorni i ne činite to.

    Prolaze nedelje. Eventualno, odlučujete da još jednoj lestvici date šansu. Sada se penjete na prve dve lestvice, gde ste ranije stali, i odlučujete da se popnete na još jednu. Na vaše iznenađenje, odatle uspete da pogledom dohvatite još jedan krug anđela, koji stoji iza ovog gde prvi anđeli stoje rame uz rame. To je utešno, ali i dalje ne mogu da se suprotstave vojsci.

    Kasnije, uzimate još jednu šansu, i ovoga puta se penjete još više, da bi otkrili kako iza tog drugog kruga anđela ima još jedan krug njih. Zatim se penjete na još jednu lestvicu i uviđate još više njih. Premoreni, silazite dole.

    Kasnije se vraćate merdevinama i penjete se više nego ikada pre; otkrivajući da svaka lestvica na koju se popnete otkriva nove anđele, sve dok možete da vidite ne na stotine njih, već na hiljade i desetine hiljada, i stotine hiljada. A onda, dok se penjete još više, otkrivate da ima na milione njih, pa onda na stotine miliona ovih žestokih ratnika koji će vas rado odbraniti.

    Slavljenje je poput ovih merdevina na koje je teško popeti se. Što više idete, više Boga vidite, i svaka lestvica koju otkrijete, vama otkriva da je Bog moćniji i posvećeniji vašoj zaštiti nego što ste mislili. Naposletku otkrivate da je Bog zaista na vašoj strani, i da nemate razloga da se brinete ni oko čega za šta mislite da bi vas moglo napasti. Još uvek se niko nije popeo toliko visoko da može potpuno da sagleda koliko je Bog neverovatno snažan. Ovo je toliko bitna tema, da vas molim da pročitate link Božiji antidepresant na kraju ove stranice.

bible study

Ako ste napustili svoje prošle grehe, i svoje sopstvene pokušaje da vladate svojim životom, i ako ste načinili Isusa svojim Gospodarom – prepuštajući mu se i dopuštajući mu da ima kontrolu nad vašim životom – vaša prošlost više nije vaš bog. Njena moć je slomljena, a na njenom tronu je sada beskrajan izvor otelovljenja ljubavi, dobrote i ljubaznosti. Dok god dopuštate Isusu da superiorno vlada u vašem životu, Isus, a ne vaša prošlost, odlučuje o vašoj budućnosti, a Isus je Bog novih početaka:

    2 Korinćanima 5:17 Ako je ko u Hristu, on je novo stvorenje; – staro prođe, gle, sve novo postade.

    Plač Jeremijin 3:22-23  . . . milosrđa Njegovog nije nestalo. Ponavlja se svako jutro . . .

    Jezekilj 11:19 I daću . . . nov duh metnuću u njih . . .

    Isaija 43:18-19 Ne pominjite šta je pre bilo i ne mislite o starim stvarima. Evo, ja ću učiniti novo. . . .

    Isaija 65:17 Jer, gle, ja ću stvoriti nova nebesa i novu zemlju, i šta je pre bilo neće se pominjati niti će na um dolaziti.

    Efescima 4:22-24 Da odbacite, po prvom življenju, starog čoveka, koji se raspada u željama prevarljivim; I da se obnovite duhom uma svog, I obučete u novog čoveka, koji je sazdan po Bogu u pravdi i u svetinji istine.

    (Moje isticanje.)

”*

Stvari koje su nam se dogodile u prošlosti ne određuju našu budućnost. Kao što sam napisao:

    Senka njegovog bola pala je na njegov život poput crne provalije bez dna. Teturajući se usled paklenih muka, okrutno lišen sve svoje dece, kao i reputacije, ostavljen bez svoje imovine, Jov je žudeo za smrću. Koliko god je oko moglo da vidi u daljinu, nije bilo ničega što ga je čekalo osim bola, optužbi i beznadežnosti. Jov nije imao za šta da živi. (Jov 3:1-26; 6:9, 11). Ili su bar tako svi mislili.

    Njega je čekala radost i čast, dug i plodan život, duplo više od njegovog prošlog blagostanja i začetak izvanredne nove porodice. (Jov 42:11-17; uporediti sa Jov 1:2-3). Jov je imao sve razloge da živi.

    Bol i slava

        Uznemiren porazom,
        Uronjen u sumornost,
        Zbunjen kletvom,
        Prezren i odbačen.
        Progonjen očajanjem,
        Ismevan od sudbine.
        Moje oči su možda ispunjene suzama,
        Ali ne užasom i strahom.

        Iz ove larve, niknuće krila.
        Ovaj podjarmljen crv vinuće se;
        Preobražen snagom spasenja,
        Oslobođen snagom Gospodara svih.
        Još uvek niko ne vidi:
        Tajne koje raj čuva.
        Rugaju se i ismevaju
        Oni ne znaju;
        Uspeh je spor, ali siguran;
        Iako odugovlači, doći će.
        Sve što Otac dotakne se pretvara u zlato.
        Nije nimalo bitno šta drugi kažu,
        Pobeda je tu;
        Kakav Otac, takav sin!

        Osnovano na njegovoj Reči;
        Balsamovan ljubavlju.
        Okružen njegovim rukama;
        Opran i zagrejan.
        Dodeljeno sve što mi treba,
        Održan mislima odozgo:
        Oslobođen od straha,
        Smiren rajskim mirom.

    Poput grana vinove loze, mi nismo neprekidno krcati plodovima. To bi bilo neprirodno. (Propovednik 3:1) Značajnim delom svoga života, vinova loza nije ništa drugo do suve, uvrnute grane; besplodna, beskorisna za hladovinu, previše beznačajna da bi bila greda; naizgled očigledno podobna samo da bude iščupana iz zemlje i uprošćena do pepela. A ipak je ta nerodna sezona vitalna u životu vinove loze, isto koliko i sezona plodova.

    Kada bi proleće moglo da prođe pored prirode na vrhovima prstiju, bez da je budi i pomiče iz zimskog dremeža; kada bi sunce moglo da sklizne kroz nebo bez da rastera noć; kada bi kiša mogla da pada na zemlju bez da donese život pustinji – tek tada, i samo tada bi vi morali da se bojite mračnih i suvih vremena. Iako se osećate beskorisno poput krznene bunde u sred leta, doći će vreme kad će toplota koju vi donosite biti tretirana kao blago. Postoji prigodna sezona za sve.

    Mogli bismo da snabdemo biblioteku pričama o spektakularno neuspešnim muškarcima i ženama koji su eventualno podstakli masivna Božija dela. Mnogi su zatvorili svoje oči u smrti bez da su videli plodove koje je njihov rad konačno doneo.

    Bog je utvrdio obrazac pre mnogo milenijuma: Sara nije znala ni za šta osim za neplodnost celih devedest tužnih godina, a ipak je postala pramajka milionima i milionima ljudi.

Bog je Avramu i Sari obećao da će biti preci čitavih nacija, ali su oni bili bez dece godinama i godinama. Imali su izbor: da ostanu u svojoj mizeriji videći sebe kao ljude bez potomaka, ili da ushićuju i poštuju Boga, pucajući od sreće dok likuju što će završiti sa milionima potomaka. Isto tako i vi imate izbor: načinite sebe mizernima, i rastužite svog voljenog Gospoda gledajući na prošlost negativno, zamišljajući da će negativne stvari nastaviti da se događaju u vašoj budućnosti, ili radujte Boga bivajući uzbuđeni pre vremena jer Gospod koji vam je posvećen ima predivna iznenađenja spremljena za vas.

Druga opcija će postići mnogo više od ohrabrenja vašeg duha. Svaka budala može da se raduje nad događajem, ali iskazati svoju veru pre nego što vidite šta Bog čini će vam doneti večnu čast; kao što je Avramu, koji će večno biti poštovan kao heroj vere, iako je bio nalik nama, sa klimavom verom.

Možda ćete se žaliti da vama Bog nije obećao da slede dobre stvari kao što je Avramu, ali On je upravo to uradio u stihovima kao što su Rimljanima 8:28 i:

    1 Korinćanima 2:9 Nego kao što je pisano: Šta oko ne vide, i uho ne ču, i u srce čoveku ne dođe, ono ugotovi Bog onima, koji Ga ljube.

    Rimljanima 8:18 Jer mislim da stradanja sadašnjeg vremena nisu ništa prema slavi koja će nam se javiti.

    2 Korinćanima 4:17 Jer naša sadašnja mala nevolja donosi nam najveće, večno bogatstvo slave,

    Rimljanima 5:3-5 A ne samo to, nego se hvalimo i nevoljama znajući, da nevolja vodi k strpljivosti; 4 A strpljivost k iskustvu, a iskustvo k nadi; 5 A nada se ne sramoti, jer se ljubav Božja izli u srca naša Duhom Svetim, koji je dat nama.

    1 Jovanova 3:2 Ljubazni! Sad smo deca Božija, i još se ne pokaza šta ćemo biti; nego znamo da kad se pokaže, bićemo kao i On, jer ćemo Ga videti kao što jeste.

    Judina 1:24 A Onome koji vas može sačuvati bez greha i bez mane, i postaviti prave pred slavom svojom u radosti

Razmišljajte o implikacijama ovih stihova:

    Jevrejima 13:5  . . . jer on reče: “Neću te ostaviti, niti ću te napustiti.”

    Deuteronomy 31:6 Be strong and courageous. Don’t be afraid or scared of them; for the Lord your God himself is who goes with you. He will not fail you nor forsake you.

    Isaija 41:10 Ne boj se, jer sam ja s tobom; ne plaši se, jer sam ja Bog tvoj; ukrepiću te i pomoći ću ti, i podupreću te desnicom pravde svoje.

Možete reći sledeće, baš zato što su gornji stihovi tačni:

    Psalm 31:19 Kako ti je velika dobrota! Za pobožne nju si sačuvao; za skrušene, njima si zaštita pred očima okolnog naroda.

    Psalm 23:6 Da! Dobrota i milost Tvoja pratiće me u sve dane života mog, i ja ću nastavati u domu Gospodnjem zadugo.

”*

Bilo koje traumatično ili vrlo neobično iskustvo na sebe preuzima veliki značaj u našoj memoriji i percepciji prošlosti. Moramo nastaviti da sarađujemo sa Bogom u obnavljanju našeg pogleda na prošlost, i našeg pogleda na budućnost. Možemo dorasti izazovu da vidimo stvari na Božiji način. To je ključni deo pobožnosti.

Kada pozovete Boga da vlada nad vašim životnim izborima i samim načinom života, prošlost više ne određuje vašu budućnost; to čini Bog. Zbog toga, ma koliko vaša prošlost bila mračna, vaša budućnost je svetla. I ne samo vaša budućnost: već će i vaša prošlost na kraju zasjati na načine za koje ste mislili da su nemogući.

Razmotrite Josifa, čiji se status teturao sa prezrenog brata , do roba, do lažno optuženog za silovanje, do zaboravljenog zatvorenika, do nadglednika cele egipatske zemlje. Bog voli krajeve koji iznenađuju. Josif je bio prodat u roblje u Egiptu, što se odjednom iz katastrofe pretvorilo u Josifov put od roba do spasitelja porodice kroz koju je Spasitelj sveta rođen. “Vi ste mislili zlo po me” rekao je svojoj braći, “ali je Bog mislio dobro . . .” (1 Mojsijeva 50:20). Bog voli iznenađenja, i On voli vas.

Započeli smo ovu stranicu primetivši da mnogi gube nadu jer su pobrkali ljudsku nadu sa božanskom. Evo još jednog zbunjujućeg faktora koji nas može zavesti u gubitak nade: kada je naša nada u Bogu čiji su putevi i misli viši od naših, dobro će sigurno trijumfovati u životu onih koji Ga vole, ali retko možemo da predvidimo kada i kako će se to dogoditi. Ako pretpostavimo da smo pogodili, velike su šanse da ćemo sami sebe razočarati – kao što bi pleme iz kamenog doba bilo razočarano satelitskim telefonom, ako bi pretpostavili da im je poklonjen moderan čekić. Međutim, na kraju će biti dokazano da su Božiji način, metod i vreme izvrsno savršeni, i superiorni nad nama kao što je i svaki drugi aspekat Boga.

Nikada nemojte zaboraviti moć Rimljanima 8:28 – da Bog čini da sve ide na dobro u životima onih koji Ga vole. Majstor obnove visoko ceni i čuva ono što manje osobe odbacuju. On sa ljubavlju i nežnošću sakuplja ružne incidente u životima ljudi koje čak i te osobe žele da odbace. On radi na događajima koje ljudi smatraju otpadom i gradi na njima. Nastavlja da ih glanča sve dok ne zasijaju božanskom slavom, i radi na njima dok ne postanu zapanjujuća umetnička dela, kojima će se ceo raj večno diviti.

Još srpskih hrišćanskih stranica od istog autora

Božiji Antidepresant

Nothing to Live For

God isn’t Fair?

Learned Helplessness

You Can be Happy & Resist Sickness

When is Suicide / Euthanasia Morally Acceptable for Christians?

Too Old?

Help & Cure: Fear, Phobias, Post Traumatic Stress Disorder

How to Changing Your Self-Image and Boost Self-Esteem

God Declares You Innocent!

How Much does God Love Me? Receiving a Personal Revelation of God’s Love for You (For maximum benefit, ensure you read all the links on this page.)

Webpages about Depression

Understanding Anxiety

Where Was God When You Suffered Unspeakable Horrors?

Reclaiming Lost Opportunities: Breaking Restrictions in Your Life

The Abuse Survivor’s Ultimate Revenge: Reclaiming your Sexuality

Not to be sold. © Copyright, 2014, 2017 Grantley Morris. May be freely copied in whole or in part provided: it is not altered; this entire paragraph is included; readers are not charged and it is not used in a webpage. Many more compassionate, inspiring, sometimes hilarious writings available free online at www.net-burst.net  Freely you have received, freely give. For use outside these limits, consult the author.

[Much More!] [Bless & Be Blessed by Facebook] [Daily Quotes] [My Shame] [E-Mail Me]










Net-Burst.Net









Nada!









Nada koja vam je potrebna









Pronalazak nade









Nada postoji!









Svetla nada u vezi budućnosti