Ova stranica na engleskom (English), francuskom (Français), nemačkom (Deutsch), afrikanskom (Afrikaans), indonežanskom (bahasa Indonesia)
Možda imate sve razloge da mrzite osobu za koju mislite da je Bog, ali, da li je taj ‘Bog’ stvaran? Vaša bol deluje opravdano, iako ne možemo da razumemo beskrajnu mudrost ništa bolje nego što beba razume svoju majku. Šta ako ste u svojoj ozlojeđenosti prema Bogu nalik ozbiljno bolesnom detetu koje grize svog doktora, verujući da je brižni doktor uzrok njegove patnje, a ne jedina nada za oporavak? Tragično je ako dopustimo da nam jednostavna činjenica da nemamo beskrajno visok IQ otme najveći izvor utehe. Ohrabrujem vas da odbacite Boga ako on želi da ljudi pate ili ako biste vi mogli da budete bolji Bog od njega. Insistiram da to stavite do znanja takvoj zveri, govoreći mu: Bože Biblije, ne znam ni da li postojiš ili pričam sa samim sobom, ali čak i da postojiš, ako si Bog koji nije fer, ili uživaš u ljudskoj patnji, ne želim ništa da imam s tobom. Radije bih bio mučen u paklu svu večnost nego služio tebi ako si hladan, bezdušan, sebičan ili arogantan.
Šta ako tokom celog svog života, niko nije bio toliko prezrivo odbijan, neshvaćen, bezrazložno omražen, kao Bog u svakom trenutku, svakoga dana, od više miliona osoba, od kojih svaku voli više nego što možemo da zamislimo? Niko nije svestan obima ljudske patnje kao Bog. Šta ako niko ne voli jačinom kojom voli Bog? Niko nije dotaknut ljudskim bolom kao njihov Stvoritelj. Vaša sopstvena bol čini njegovu bol jačom. Šta ako, čak i kada razlog deluje van domašaja ljudskog uticaja, sva tuga potiče ne od Božije volje, već od buntovništva protiv Božije volje? Nama je mnogo toga isuviše zagonetno ili potpuno nepoznato: ugao gledanja iz večnosti, nematerijalna dimenzija, zapetljana lančana reakcija koja se prenosi od osobe do osobe i generacije do generacije kad god se nešto dogodi. U odnosu na sveznajućeg Gospoda, mi smo kratkovidi kao kralj Mida, koji je prekasno otkrio da posedovanje moći da sve što dotakne pretvori u zlato nije bila toliko dobra ideja kao što je isprva verovao. Možda smo znatno pametniji od Mide, ali i dalje nemamo sposobnost da razumemo sve posledice naših ostvarenih želja. Mi se našim slabašnim intelektom uzalud suprotstavljamo beskonačnom Umu, pokušavajući da ga nadmudrimo koristeći moždane ćelije koje nam je on podario. Ako nam Božiji putevi nemaju smisla, to samo dokazuje da celokupna intelektualna moć celog čovečanstva ne bi mogla da osvetli ni jednu galaksiju. A prečesto mešamo dobar život sa lakim životom. Prečesto vrlina isklizne iz naših prioriteta. Iz preke potrebe, Božija ljubav mora biti slična ljubavi mudrog roditelja, stavljajući u prvi plan dugoročnu dobrobit, čak i po cenu slamanja sopstvenog srca dok razjaruje male umove ljudi koje voli. Njegov cilj je najveće dobro za celo čovečanstvo, a ne kratkotrajan dobitak koji se završava gubitkom ili koji pljačka druge. Primedbe filozofa bez praktičnog znanja se drastično razlikuju od zaključaka ljudi sa najdubljim iskustvima sa Bogom i patnjom. Apostol Pavle, jedna od najkvalifikovanijih osoba koje mogu da povedu raspravu o ovoj temi (razlozi), otkrio je da nas nijedna tragedija ne može ‘razdvojiti od ljubavi Božije’ (Rimljanima 8:35-39). Skoro dve hiljade godina, ovaj teško osvojeni uvid testiralo je na hiljade i hiljade hrišćanskih mučenika, koji su usred svoje agonije trijumfovali radujući se Božijoj dobroti. Uračunajte sve tipove nesreća, i nije nimalo preterano reći da su brojni milioni patili, ali da patnja nije oslabila njihovu posvećenost Isusu. Naprotiv, oni insistiraju da je Božija uteha, ljubav i nadahnuće ono što ih je osnažilo da izdrže. Jednom su ljudi tvrdili da, po svim zakonima aerodinamike, bumbari ne mogu da lete. Ali ljudi koji su videli bumbare nisu bili zavarani. Naučno objašnjenje ih je možda iznenadilo, ali oni znaju da bumbari mogu da lete. Slično tome, ljudi koji zaista poznaju Boga, čak i oni koji su patili onoliko koliko jedno ljudsko biće može da pati, znaju da znaju: Božija ljubav je van svih granica razumevanja isto koliko i njegova moć. Sticanje uvida u tu činjenicu možda neće zadovoljiti nauku, ali je istina dokazana surovom realnošću. ‘Kada znate Boga,’ šapnuo je zatvorenik u nacističkom logoru, ‘ne morate da znate zašto.’ Srca hiljada ljudi kliču u odobrenju. Iako možemo da steknemo određeni nivo uvida u Božiju mudrost, čak i da svaki naš pokušaj potpuno propadne, mi znamo sa svakom sigurnošću da naša tuga zariva nož u srce svemogućeg Gospoda. To je krajnji dokaz da se u ogromnom intelektu svemogućeg Boga krije genijalan, ljubavlju ispunjen razlog zbog kog On dozvoljava tako nešto.
‘Bog ljubavi ne bi dozvolio da pijani vozač osakati pešaka’
Kakvu alternativu predlažete? Kada bi Bog zarobio ljudsku slobodnu volju, sprečavajući loša dela tako što silom sprečava naše prepuštanje omiljenim gresima, prvi bismo potegli pesnice na Njega. Bog ljubavi želi da ceo svet funkcioniše u ljubavi, ali da li možete da naterate nekog da vas voli? Automatska radnja nema moralnu vrednost. To je ropstvo. Kako bi mogla da postoji vrlina u bilo kakvom delu ako osoba ne može da odbije plemenitost? Život bi postao besmislen. Bilo bi najveće licemerje usuditi se da kritikujemo Boga što ne posreduje kad god se dogodi neka tragedija. Svako od nas ponovo i ponovo dokazuje svojim delima da ne želi da Njegova ljubav i mudrost sputavaju naš stil. Kažemo da nema pakla i postavljamo nove rekorde u broju samoubistava. Nazivamo Božiji moral staromodnim, i odjednom je staromodno ne znati najnovije statistike o sidi. Punimo bolnice telima koja su opustošena promiskuitetom i zloupotrebom supstanci. Pokušajte da izbrojite cenu razvoda, lenjosti, prevara, nemarne vožnje, krađe, vandalizma, zatvora, sudskog sistema i policije. Zapita se čovek kako li je ekonomija preživela ovoliko dugo. Enormna mizerija je neizbežna kad god se Božiji zakon smatra ugnjetavajućom zabranom umesto brižnim izrazom božanske ljubavi. Mi prezrivo odbacujemo Božije zakone, povređujemo jedni druge, potom se usuđujemo da krivimo Boga za katastrofalne posledice. Ako bismo pratili unazad, uvideli bismo da je sva patnja uzrokovana ljudskim lošim delom – ne nužno delom nikoga ko je trenutno živ, već delom nekoga ko je namerno zanemario Boga i Njegove puteve. (Čak postoji i ljudski faktor kod prirodnih katastrofa.) A zbog čega Bog nije oduzeo život toj osobi pre nego što su drugi mogli da budu povređeni? Zato što bi onda morao učiniti isto vama i meni da bi bio fer. Međutim, nikakav pametan argument, i nikakvo duhovno iskustvo ne mogu da sakriju neizbežnu činjenicu: sveti Bog čezne da otkloni svaki uzrok bola. A kada bi otklonio svakog ko je ikada uzrokovao bol svojom sebičnošću, lažima, prevarom, tračarenjem i zlonamernim komentarima, ko bi opstao? Samo bi se manijak ili egomanijak usudio da zahteva pravdu od Boga. Iako smo isuviše zaslepljeni sopstvenim blatom da bismo videli sebe onakvima kakvi zaista jesmo, kada bismo mogli makar na tren da zavirimo kroz to blato, shvatili bismo koliko je svako od nas imao udela u bolu čovečanstva. Mnogi od nas bi išli do krajnjih granica – čak do toga da optužimo našeg Sudiju koji sudi nepravdi – u podsvesnom pokušaju da skrenemo pažnju sa dubine naše prljave savesti. Kada bismo samo mogli da oklevetamo Boga i smanjimo rupu između Njegove savršenosti i našeg traljavog ponašanja, osećali bismo se bolje. ‘Bog je kriv za patnju!’ klevetamo, usput udobno zaboravljajući vremena kada su naše laži, bes i pohlepa povredili druge. Naravno, postoji stepen bola koji smatramo oprostivim, i iz nekog sumnjivog razloga bol koju smo mi naneli slučajno spada u tu kategoriju koju smo proizvoljno stvorili. To je kao da padnemo na ispitu, pa onda spuštamo prolaznu ocenu kako bi naša izgledala dobro. Bog koji je svet ne može da bude saučesnik u takvom licemerju. Uništiti neke ljude koji uzrokuju patnju a poštedeti nas bi Boga učinilo krivim za groznu nepravdu. Svako od nas je odabrao da odbaci Božije puteve nastale iz ljubavi, time doprinoseći bolu čovečanstva. Ako postoji Bog ljubavi, ljudi koje On žarko želi da premesti u svet koji je slobodan od bola bili bi upravo oni koji bol uzrokuju.
‘Da Bog ljubavi zaista postoji, nedužni ne bi patili’Briljantni umovi su došli do ovog zaključka. To je savršena bomba spremna da eksplodira u lice hrišćana sekunde kad im se dogodi neka tragedija. Međutim, ako pažljivo ispitamo stvarnost, primorani smo da zaključimo da je samo jedna nedužna osoba ikada patila! Samo par nas može da se suoči sa ovom realnošću, sve dok Isus ne pročisti našu duboko potisnutu ali prljavu savest. Samo nakon tog duhovnog čuda možemo da prestanemo sa našim manijačkim pokušajima da sakrijemo i nađemo izgovor za količinu naše pokvarenosti. Imati svoju takozvanu dobrotu razotkrivenu od strane Božije zaslepljujuće svetosti je razarajuće iskustvo. Sa svakim delićem ponosa koji se iz protesta povlači, hrišćani dolaze do poražavajućeg zaključka: moralna razlika između njih i serijskog ubice ne postoji, u poređenju sa jazom koji razdvaja čak i njihove najbolje namere i dela od Božije zastrašujuće svete prirode. Moramo da nastavimo dalje, ali ne možemo da se pitamo zbog čega nedužni pate bez suočavanja sa problemom nedužnosti. Zapanjujuće, mi smo toliko daleko od nedužnosti da čak i bebe duguju sopstveno postojanje grehu. Na primer, ako bismo pratili porodično stablo dovoljno daleko, svako od nas bi najverovatnije pronašao pretke začete u grehu – kroz silovanje, incest, neželjenu trudnoću, i tako dalje. Božanska dilema je da, kada bi Bog uradio ono što želi da uradi – otkloni svaki greh sa ove planete – mi ne bismo bili rođeni. Ipak, iako smo svi predani grehu, hrišćani zastaju, sa tvrdnjama o čoveku čuvenom po skromnosti. Hrist je tvrdio da je njegovo postojanje nezavisno od ljudskih predaka (Jovan 8:56-59; 17:5). Ako je ovo istina, i ako je on zatim živeo savršenim životom, samo on bi mogao da bude nedužan u svakom mogućem smislu. A mi znamo da je ovaj čovek patio. On se pojavio kao čovek jedinstven zbog svoje savršenosti, propovedao je neverovatno visoke standarde, za koje je tvrdio da su Božiji zahtevi, i zapravo živeo po njima. Okretao je drugi obraz, voleo svoje neprijatelje, baš kao što je propovedao, predao se zlostavljanju i mučenju, nekako upijajući posledice greha celog čovečanstva svojim izmučenim telom. Čovečanstvo može da se hvali jednom savršenom Osobom. Mi smo je ubili (dokaz). A ipak je naša jedina nedužna Osoba rado nepravedno patila kako bi oslobodila krivce od pravedne večne patnje. U ovoj kataklizmičnoj razmeni, Nedužan i krivci zamenili su mesta, čime je postalo duhovno legalno da njegova patnja okonča vašu patnju. Koliko god neverovatno zvučalo, ovo nas je uvelo na ivicu novog sveta gde će naše najdublje čežnje biti ispunjene – prevara, zlostavljanje, i dela koja nanose štetu biće progutana dobrotom; mizerija će iščeznuti u večnoj radosti. Ipak, privremena zemaljska bol nastavlja da postoji iz divnog razloga. Raj harmonije, poverenja, otvorenosti i ljubavi bi se brzo pokvario ako bi se samo jedan stanovnik ponašao nalik onome kako se danas ponašamo mi. Da bismo ušli u taj savršeni svet bez uništavanja njegovog savršenstva, zahteva se promena ličnosti, radikalnija od svega što je ikad viđeno na ovoj planeti. Kroz Isusovu intervenciju, Bog može da izvede ovo čudo i načini nas spremnim i dostojnim ovog sveta, ali nas neće zlostavljati forsiranjem promene naše ličnosti bez naše volje. Mi moramo biti voljni da dozvolimo Bogu da nam oduzme naše omiljene grehe, i da mu dopustimo da, u njegovoj beskrajnoj mudrosti i ljubavi, vlada svakim delom naših života. Ali Dan obračuna se mora dogoditi. Svako zlo mora biti iskorenjeno. Čak i samopravednici ovo traže hiljadama godina, iako ne znaju šta traže. Naš odgovor pre tog zastrašujućeg momenta odlučiće da li ćemo biti u tom okruženju slobodnom od svakog zla. Patnja jedine nedužne Osobe u celom čovečanstvu (Isusa) stvorila je način da se greh i sva bol apsolutno uklone, i, kada ponovo poseti ovu planetu, on će završiti svoju misiju. Ali kako bi mogao da, bez nepoštenog favorizma, iskoreni svo zlo bez uništenja vas i mene? Samo ako mu dozvolimo da nam oduzme naše omiljene grehe, i ako mu verujemo da je njihove stravične posledice uzeo na sebe. Onda ćemo biti pošteđeni i niko ne može da optuži Boga za nepravdu ili favorizam. On je sam platio kaznu. Čovečanstvo drhti na ivici izumiranja, opčinjeno grehom kao zmijin plen. Svaki momenat u kome se Bog uzdržava od svoje eksplozivne potrebe da ugasi svako zlo, je još jedna šansa za milione i milione nas, koju možemo da iskoristimo i dođemo k sebi, dopuštajući Isusu da nas izbavi od naše zaljubljenosti u greh. Ali kraj ovog perioda milosti se bliži. Uskoro, sva patnja će se završiti. Sva loša dela će biti uništena, zajedno sa svima koji su i dalje u smrtonosnom zagrljaju greha. Isprobajte ovaj eksperiment: Verujem da sa punim pravom imam veoma ozbiljne sumnje u vezi sa tobom, Bože, ali evo me, pričam o svojim verovanjima kada dobro znam da verovanja mogu biti pogrešna. Ako ipak postojiš, onda te je teško spoznati jer si beskrajan. A ako isto tako postoje zla, mada niža, duhovna bića, pretpostavljam da je teorijski moguće da su mi stali na put dok sam pokušavao da te spoznam. Ako te krivim zbog stvari koje slamaju tvoje srce; ako si ti zapravo potpuno nesebičan, dobar, pravedan i mudar i zaista želiš najbolje za mene, onda bi možda trebalo to da znam. Zvuči neverovatno, ali ako si ti Bog nežnog saosećanja koji oseća moju bol i čezne da iskoristi svoju zapanjujuću moć i mudrost da me blagoslovi; ako je služba tebi najbolja stvar koja bi ikada mogla da mi se desi, uzrokujući da dostignem svoj puni potencijal i ispunjujući me večnim zadovoljstvom; i ako moja cela večnost zavisi od ovog otkrića, onda ne samo da moram da znam, nego želim da znam. S obzirom da ja ne mogu da vidim duhovnu stvarnost, zavisim od tebe da mi dublje otkriješ svoje postojanje. Ako si ti Bog, onda si superioran, toliko da ja ne mogu da zahtevam bilo šta od tebe. Sve što odlučiš da mi pokažeš mora da bude pod tvojim uslovima – u tvoje vreme i na tvoj način. Ako sam tvrdoglav, odbijajući da poverujem osim ako pomeriš Mont Everest ili slično, prozrećeš moje namere i znaćeš da nisam iskren. A zašto bi otkrio sebe bilo kome ko bi te ignorisao čak i nakon toga? Zbog toga, hajde da napravimo dogovor. Ako je istina da nisi vredan moje ljubavi, odbaciću te za čitavu večnost, bez obzira na cenu. Ali koliko god dugo trajalo, ostaću otvorenog srca i uma i čekaću da mi pokažeš istinu o sebi. Znam da ne mogu da te prevarim. Ne mogu da očekujem da će te prkosan ‘dokaži se, ili...’ stav da te dotakne, ali ako si dobar, iskrena želja da saznam istinu od tebe će te dotaći. Ako mi nekako dokažeš da si Bog čija je ljubav i mudrost vredna svakog poverenja; da si Bog koji me je stvorio i koji želi najbolje za mene, daću ti mesto u mom životu koje ti pripada kao Bogu. I ako mi pokažeš da moram da verujem Isusu i samo Isusu za posvećenje koje je neophodno kako bih bio u tvojoj savršenoj svetosti, onda ću to uraditi. Ako ste zaista, iskreno, mislili i izgovorili ovu molitvu Bogu, i ako ćete zadržati takav stav u svom očekivanju da vam Bog otkrije svoju prirodu, onda ste započeli uzbudljivu avanturu. Međutim, nemojte previše da očekujete ako je vaša molitva površna, ako je niste zaista mislili ili ako ćete je brzo zaboraviti.
‘Bog je sebičan’Ako je Bog pun ljubavi van svake granice razumevanja, toliko da bi zaista bilo istina reći „Bog je ljubav“ – kako Biblija tvrdi – onda je sve što Bog traži od vas da uradite samo ono što je u vašem najboljem interesu. Božiji vodič za vaš život bi se fokusirao na vašu beskrajnu sreću i ispunjenost. Ovo ne treba da bude pomešano sa kratkotrajnom udobnošću i srećom koja na kraju postaje slabašna i koja se ruši. Poput male dece koja misle da sreća znači život bez pravila i beskrajne rezerve slatkiša, mi još moramo da odrastemo pre nego što razumemo šta je zaista u našem najboljem interesu. Mnogo od onoga za čim sada žudimo će se na kraju pokazati u pravom svetlu, i videćemo kako to uopšte nije ono što smo želeli. Nasuprot tome, Božije beskrajno znanje i inteligencija fokusirani su na stvari u kojima ćemo večno da uživamo. To često stavlja naše prioritete na suprotnoj strani od Božijih, iako i mi i On želimo najbolje za nas. Neki ljudi koji nisu dovoljno razmislili zamišljaju da je Bog egoističan jer traži od nas da ga slavimo i obožavamo. Ono što mi smatramo najvažnijim u životu vezano je za lični rast, dostignuća i čast. A preokupiranost samim sobom čini da se naša ličnost osuši. Zbog toga naš Gospod, koji je pun ljubavi, želi da budete fokusirani na Njega. Gospod samo želi da se mi ponašamo mudro i nesebično, kao On. Kao savršeni Vođa, on ne traži ništa od nas što sam ne bi uradio. To je sama priroda ljubavi - prema tome - sama Božija priroda da se fokusira na voljenu osobu. Baš kao što Bog želi da vi budete fokusirani na Njega, tako su Njegovi planovi fokusirani na vas, kao da ste vi centar univerzuma. Vaša ljubav Bogu znači beskrajno više nego svi dijamanti u bezbrojnim galaksijama. A slavljenje je prirodan izraz ljubavi. Za one koji vole, hvala o izgledu, umećima i drugim osobinama osobe koju vole teče prirodno sa usana. Kada bi Bog želeo robove, on bi u sekundi mogao da stvori i previše njih da izviru sa svake planete u univerzumu. Svemogući Gospod celog univerzuma, kome niko i ništa nije potrebno, ipak želi vašu hvalu samo zato što vas beskrajno voli i zato što je ushićen u vezi sa vama. Da otkrijete kako da upoznate Boga i da prođete kroz duhovnu transformaciju koja je potrebna kako biste uživali celu večnost oslobođenu od svakog zla, pročitajte Možeš da pronađeš ljubav: Šta tvoje fantazije otkrivaju
Dodatna misaoKao što ostriga odvratan nadraživač ne izbacuje već transformiše u veličanstveni biser, beskrajno plemeniti Gospod, u svom neverovatnom strpljenju i genijalnosti koja oduzima dah, od dela koja mrzi stvara ljubavlju ispunjena umetnička dela božanske lepote. Opčinjeni konačnim rezultatom, teško nam je da shvatimo da prvobitni elementi nisu bili Božija već satanistički inspirisana manifestacija odbojnosti koja se gadi Bogu i koja je slomila njegovo srce. Moramo prepoznati ovaj proces, kako u svojoj zbunjenosti ne bismo oklevetali svog Gospoda, pretpostavljajući da je on podstaknuo stvari koje su apsolutno suprotne savršenosti njegove ljubavi i dobrote. Sa druge strane, isprva je zlo toliko očigledno, da je moguće pogrešno pretpostaviti da je dobri Bog nestao. Vera u Božiju dobrotu je jedino što će nas sačuvati od pada u zamku uzimanja u obzir samo onoga što vidimo, ili da budemo potlačeni okolnostima.
Srodne stranice
Kako Bog može biti fer kad neki dobiju sve, a neki ništa?
Where was God When You suffered Unspeakable Horrors?
If Anyone has Reason to Hate God, it’s Sue
When God Lies or Lets You Down
Suffering Empowers us for Ministry
Devotional Thoughts on Suffering
The Role of Sickness in Your Life Ne prodavati. © Autorska prava, 1996, 2005, 2009, 2014, 2017 Grentli Moris. Ne kopirati u potpunosti ili delimično bez citiranja ovog pasusa. Mnogo više saosećajnih, motivacionih, povremeno duhovitih, besplatnih dela autora Grentli Moris dostupna su na sajtu www.net-burst.net Besplatno primiste, besplatno dajte. |