napisao
This webpage available in English, francuskom (Français), nemačkom (Deutsch), Portuguese
U svojoj zapanjujućoj dobroti, Svemogući koristi svoju beskrajnu moć da preokrene katastrofe u blagoslove, poraze u pobede i sram u slavu. Pogledajte na Isusa, koji je prokrčio put za vas da ga pratite. Pogledajte ga nagog, izloženog svetu, kako bespomoćno visi na krstu. Pogledajte Ga – ako možete da podnesete – ismevanog i prezrenog, poniženog i krvavog, kako biva mučen do smrti po želji uvaženih religioznih lidera nacije a koji Ga preziru. On se čini kao otelovljenje srama i poraza; postaje slabiji i ružniji svakog minuta, dok užasan bol sagoreva njegovo izmučeno, slomljeno telo. Međutim, ispostavilo se da je ono što je izgledalo kao najponižavajuća moguća katastrofa, zapravo najveća pobeda nad zlom koju je univerzum ikada video. Milioni će ga obožavati kroz čitavu večnost; poštujući Ga iznad bilo koga drugog jer je izabrao ono što je izgledalo kao neizreciv sram.
I to je put koji je Hrist prokrčio za vas. Poput Njega, i kroz Njega, vaš sram, bol i krivica će biti pretvoreni u vašu veličanstvenost; kao odvratna larva koja postaje leptir čija lepota ostavlja bez daha. (Igrom slučaja, prelepi leptiri postoje samo zbog toga što su jednom bili larve.)
Možete da vidite toliko dobrog koje je proisteklo iz užasa u Isusovom životu ali možda mislite da ima isuviše razlika između Isusove patnje i vaših loših vremena da bi ikakva veza mogla da postoji. Ipak, pogledajte ovo:
Rimljanima 8:28-29 A znamo da Bog onima koji ga ljube, u svemu pomaže na dobro, (naime) onima koji su po njegovoj volji pozvani. Jer koje napred izabra, one napred i odredi da budu jednaki slici Sina njegova, da bi on bio prvenac među mnogom braćom. (Moje isticanje.)
Oni, koji su kroz veru u moć Isusove žrtve, u duhovnoj zajednici sa Gospodom koji je pobednik, ne samo da dele Njegovu sudbinu, već uz to sve više i više postaju nalik Njemu.
Trenutno, vaš život možda izgleda kao beznadežan nered koji se sastoji od razbijenih delova, ali vaš posvećen Gospod sakuplja svaki fragment toga, čak i ona bolna životna iskustva koja se čine gorim od beskorisnih. Ne odbacujući ništa, On će sa ljubavlju sa tretira svaki incident u vašem životu kao kritičan deo slagalice koju samo natprirodni genije može da reši. On će da okupi svaku besmislenu katastrofu, sraman poraz i gnusan greh, dok zajedno ne oforme neprocenjivu lepotu za koju niko nikada ne bi mogao da pogodi da je mogla da nastane iz takvog zla i haosa.
Da, stvari bi bile bolje da nismo zgrešili, ali kada dođemo Hristu za očišćenje, ne samo da On otklanja naš sram i čini da sijamo Njegovom čistotom, On čini da sve stvari – uključujući naš greh – izađe na naše dobro (Rimljanima 8:28).
Čak i naš život pre spasenja će na kraju biti preplavljen božanskom slavom. Na primer, razmotrite grozan greh apostola Pavla. Ako je bilo ko imao razlog za sram, to je bio ovaj čovek. On je arogantno i brutalno mučio hrišćane u nadi da će uništiti njihovu veru i da će ih naterati da hule na Isusa i da će se zauvek odreći svog Gospoda i Spasitelja, tako ih večno uništavajući. Zbog toga što je hrišćanstvo bilo u svom ranom, prema tome ranjivom periodu, Pavle je, više od bilo koga drugog u istoriji, imao priliku da totalno izbriše svako sećanje na hrišćanstvo. A njegova namera je bila da to i postigne. Bog je naravno intervenisao, ali da su Pavlovi planovi uspeli i da je hrišćanstvo bilo izbrisano pre nego što je Novi Zavet bio napisan, svi mi bi danas bili bez Evanđelja, predodređeni na pakao. S obzirom na večne implikacije, ovo čini da serijsko ubistvo izgleda kao prekršaj vezan za parkiranje. Kako bi čak i Bog nemogućeg iscedio bilo šta dobro iz tog zla?
Međutim, u Bibliji nema ni pomisli na prikrivanje Pavlovog groznog, anti-hrišćanskog ponašanja. Neverovatno, ta priča nije ispričana samo jednom, već tri puta u knjizi Dela (Dela 8:1-9:20; Dela 22:3-16; Dela 26:9-20). Toliko je Pavlova grešna prošlost bitna Bogu. Toliko Onaj koji je svet čezne da to iskoristi na svoju slavu. A u dva od tih odlomaka, Pavle je taj koji prepričava tu priču kada je bilo potrebno snažno svedočanstvo. Po svoj prilici, bilo je to sastavni deo Pavlove evangelizacije. Osim što je bilo kritično za obraćenje bezbrojnih skeptika kada je u pitanju moć i autentičnost jevanđelja u posvećene vernike, protivnik hrišćanstva koji je ispunjen mržnjom je inspirisao milione.
Kroz hrišćansku istoriju, slične transformacije zlih dela su isuviše često bile ponavljane da bi iko drugi osim Boga mogao da se računa. Prvobitni sram osoba je bio transformisan u toliko snažno evanđeosko oružje i izvore inspiracije da je hrišćane sa svakodnevnijim pozadinama dovodilo u iskušenje da budu ljubomorni. “Bio sam kriminalac,” “Bio sam satanista,” “Bila sam prostituka,” “Bila sam zavisnik od heroina,” izjavljuju hrišćani, koji zamalo dostižu status poznate ličnosti zahvaljujući prošlosti koja je trebalo da bude sramna. Prošla zverstva više nisu sramne tajne koje ih ućutkuju sramotom, već, kroz Hrista, ono što je trebalo da bude povod spoticanja je preokrenuto ne samo u poskočnicu već u uspravni položaj ka duhovnom dostignuću dok koriste njihovu prošlost da osvoje duše i inspirišu vernike.
Šta sa gresima nakon obraćenja? Iako bi opravdano očekivali suprotne rezultate, bukvalno milioni hrišćana su kroz istoriju crpeli utehu i inspiraciju od Petra kada se odrekao Hrista tri puta. “Ako postoji nada za Petra, onda postoji nada i za mene” oni ushićeno zaključuju. Isto važi i za šokantnu preljubu i ubitačno prikrivanje kralja Davida. Štaviše, koga je od mnogih Davidovih sinova Bog izabrao za naslednika Davidovog trona i Mesijinog pretka? Betsabejin sin, Solomon. Ovaj čovek nikada nije trebalo da bude rođen. Njegova majka je i dalje trebalo da bude udata za čoveka koga je David ubio. A ipak je Bog toliko oprostio da je odabrao rezultat Davidovog najvećeg moralnog pada kao ključnu figuru u jevrejskoj i iskupljućoj istoriji i kao onog koga je obdario izvanrednom mudrošću.
Kao što sam napisao na drugom mestu:
Pronalazimo ga kako se skriva u senkama Svetog Pisma. Bio je dašak svežeg vazduha u vihoru. Jovan Marko je bio loša vest. Kroz gestimanski vrt je pobegao poput očerupanog pileta, napuštajući svog Spasitelja i ostavljajući svoju odeću u toj trci. (Marko 14:51-52). Usledilo je još poniženja.
Njegov neprijatni nadimak, vezan za unakažene prste (stub-fingered), sugestira da je imao fizičke poteškoće. Ovome je sam dodao još jedan hendikep: po drugi put je bio žigosan kao begunac.
Kada pritisak postane intezivan, poslednja stvar koja vam je potrebna jeste da vas prijatelj od poverenja napusti. To je ono što je Marko uradio Pavlu i Barnabi.
Čini se da je njegovo begunstvo duboko povredilo Pavla. Apostol je bio nepopustljiv da je druženje sa ovim čovekom bilo ne-ne. Barnaba, koji je uvek zastupao gubitnika, je branio svog rođaka. To je rezultovalo prekidom dobrih odnosa između starih prijatelja; cepanje velikog propovedničkog tima. (Dela 15:37-39). Više ništa nismo čuli o Barnabi.
Jedan pogled na žuto lice ovog koji ‘je unakaženih prstiju’ i znali biste da je ovaj baksuz ponovo imao grešku i jaja za doručak. Baš ono što je potrebno crkvi! Sigurno se osećao utučeno kao onaj kome su rekli da je promašio svoj zadatak.
Marko je mogao da se udavi u samosažaljenju. Mogao je da vređa Pavla. Mogao je da okrene leđa judaizmu. Umesto toga, on je udvostručio svoj trud, i postao onaj za koga je Pavle priznao da ima izvanrednu službu (2 Timoteju 4:11; Kološanima 4:10; Filipljanima 24). Petar je takođe strasno pričao o njemu (1 Petrova 5:13). Kao pisac verovatno najranijeg evanđelja i primarnog izvora za Mateju i Luku, Markov doprinos današnjoj crkvi je van svake mere. Planeta je danas bolje mesto jer je pre devetnaest vekova ‘beznadežni gubitnik’ odlučio da izdrži.
Poznavajući naše slabosti, naš Otac koji nas ljubi je sačuvao mnoge takve priče ne bi li mi dobili snagu.
‘Naučiću bezakonike putevima tvojim,’ pevušio je David. Kada? Nakon nesrećnog moralnog pada (Psalam 51:3-5, 12-13).
‘Simone ... pasi ovce moje’ (Jovan 21:17). Kada? Nakon što se odrekao Spasitelja.
‘I bi mrtvih koje pobi umirući više nego nego onih koje pobi za života svog’ (Sudije 16:30, parafrazirano). Kada? Nakon Samsonovog najvećeg poniženja.
Samson i David su poznavali užas duhovnog promašaja. Na vrhu njihovog poziva, sjurili su u gnusne dubine. Njihovi propusti nisu imali izgovora. Njihove službe su bile oskrnavljene. A uprkos tome su odbili da se zadržavaju na porazu. Grabeći Božiju ruku oproštenja, popeli su se na nove visine za veličanje Onog koji ih je načinio čistim.
Ugnjetavanje Simona, koji je stena, slomilo ga je u pesak. Na ivici službe, nakon godina pripremanja, on je uprskao. Lagao je. Prizvao je kletvu nad sobom. Odrekao se svog Gospoda. (Matej 26:74). A ipak, iako ga je slomilo, ova stena nije nestala. Osnažen njegovim Spasiteljem, ponovo se pretvorio u kamen.
Iako pravednici – to smo vi i ja u Hristu – padnu nekoliko puta, oni se ponovo dižu. To je obećanje (Poslovice 24:16, takođe videti Psalam 37:23-24).
Ljudi uništeni fatalnim rezom;
Malo seme jedva posejano
Ako greh da raste može
Njegovo pokajanje posta stvarno,
Izgleda da ovo govori da dobro na kome Bog radi koristeći sve stvari koje nas saletaju nije kako bi mi izvukli sebično zadovoljstvo, već kako bi postajali jednaki slici Hrista. Ako vam to donosi malo razočarenje, niste razmislili o tome. Biti kao Hrist je nešto mnogo više čudesno od bilo kakvog jeftinog zadovoljstva koje ste imali na umu.
Biti kao Hrist je biti ispunjen plodom Duha – ljubav, mir, dobrota, samokontrola, i tako dalje. To je uzbudljivo, ali ima još toga. Biti kao Hrist nije samo biti dostojanstven već kraljevski; ne samo moćan već vladati sa rajskog trona; ne samo biti pametan već imati pristup božanskoj mudrost; ne samo biti atraktivan već zračiti nenadmašnom unutrašnjom lepotom; ne samo biti moralno ispravan već savršen u prodornim očima svetog Sudije čovečanstva; ne samo biti srećan već prepun neopisivom radošću; ne samo biti mlad već besmrtan; ne samo saosećajan već osnažen da transformiše živote. To je nešto vredno plaćanja najviše cene.
Da ponovo citiram sebe:
Pesimisti kažu ‘Juče’; pobednici kažu ‘Da’ danas.Previše je kasno da kukamo nad prošlošću. To je zauvek izgubljeno. Ali nikada nije kasno da se predomislimo u korist preterivanja. Sadašnjost je naša da je ispunimo verom koja prkosi.
Možda izgleda potpuno neverovatno da će ono što je jednom bio vaš poraz i sram na kraju postati vaša pobeda i slava. Međutim, to se pretvara u stvarnost jer vas voli Bog kome ništa nije nemoguće. Vi imate Boga nesebične ljubavi koji srastveno mrzi zlo, a koji je toliko moćan da čini da dobrota nadvlada to zlo. Beskrajna dobrota je savršen lek za zlo. To je kao da Gospod nastavlja da lije svoju dobrotu na planinu stvari koje su protiv Njega a koje su vam nanete. On to nastavlja, godinu za godinom, dok se vi eventualno ne osvrnete na ono što je bilo čisto zlo i vidite toliko dobrog koje teče iz toga da ste preplavljeni strahopoštovanjem i zahvalnošću.
Od teškog poraza do večne slave
Zato što je toliko zapanjujuće kako Bog čak i greh okreće na dobro, daću samo još jedan primer. Pretpostavimo da ste imali abortus. Bez obzira koliko je greh užasan, Gospod je voljan da oprosti i nakon što vam jednom oprosti, divne stvari mogu da se dogode. Na primer, Gospod bi mogao da iskoristi ovo iskustvo da produbi vašu svesnost o veličini Božijeg oproštaja, ili da vas spreči od padanja u greh ponosa, ili da vam da službu i priliku da svedočite tako što uvećava vaše saosećanje prema drugima koji su patili na taj način. Da li bi trebalo da grešimo kako bi milost obilovala? Naravno da ne! Ali naša patnja previše dotiče Boga da bi tek tako dopustio da bude protraćena.
Bilo je to samo šišanje
Za Dalilinu igračku;
I samo molitva
Za izdajnika Petra
Dremaše jaki
Ali slabi ustadoše,
I znali to nisu.
Ostavljeni da se valjaju u rutini;
Sa krivicom ostavljeni
I sramom koji progoni,
Da u grehu trunu.
Na smrt osuđeno ali sada naraslo!
Tako male stvari
Rastu tako visoko,
Ali ne čude se.
Može i molitva;
Ako molitve teku,
Onda će i kosa.
Sa nadom obnovljenom
Vinuće se nada,
Upiti se greške.
Iako beše Dalilina žrtva,
Imaše pobede i dalje.
A beskarakterni izdajnik Hrista
Skinu svoj sram
I postade
Stena crkve.
Rimljanima 8:28-29 A znamo da Bog onima koji Ga ljube, u svemu pomaže na dobro, (naime) oni koji su po volji njegovoj pozvani. Jer koje napred izabra, one i odredi da budu jednaki slici Sina Njegova, da bi on bio prvenac među mnogom braćom. (Moje isticanje.)
(Para continuar con este tema, haga click arriba)
Još srpskih hrišćanskih stranica od istog autora
. . .from a fascinating web book crammed with goodies
View the web bookFacebook? See Let’s Help Each Other
Comments? Prayer Request?
Grantley’s Mail Box: depress@net-burst.net
Other exciting pages:
[Related Pages] [Pain & Suffering Issues] [God’s Love for You] [Much More!]
[Bless & Be Blessed by Facebook] [Daily Quotes] [My Shame]
Not to be sold. © Copyright 1985-1996, 2016 Grantley Morris. May be freely copied in whole or in part provided: it is not altered; this entire paragraph is included; readers are not charged; if used in a webpage, the new page is significantly different to this one. Many more compassionate, inspiring, sometimes hilarious writings available free online at www.net-burst.net Freely you have received, freely give.
For use outside these limits, consult the author.